PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
511
5
No, i ona četiri pitanja [kvestije], koja su na početku 4. knjige
Analitike
– ako jest, što jest itd., sva su naširoko raspravljana u
Gorgiji
.
Neka to dovde budu logičke uzgrednice, premda ih je mno-
go manje nego bi ih se moglo nakupiti.
Iz knjiga
Metafizike
[na margini]
Ono pak što je preuzevši napisao u knjigama koje se krivo-
tvornim i pogrješnim imenom nazivaju
Metafizika
, neka bude
ovo drugo ukratko.
Čini se da je Aristotel gotovo cijeli uvod prepisao iz Hipo-
kratove knjige
Pravila
. Ovako, naime, piše taj muž: »Rasuđivanje
(uzima ga kao vještinu) stanovito je skladajuće pamćenje [277]
onoga što je zaprimano osjetom: jasno naime bude maštom uobli-
čeno. Osjet pak bude prvo trpnik i glasnik onoga što podliježe
rasudnoj moći, a ova [rasudna moć], primajući, često s pomoću
onoga ‘čime’, ‘kad’, ‘kako’, to čuvajući i u samu sebe polažući
zapamti.« Malo zatim: »Rasudna pak moć, počinjući od sebe, kao
što sam prije rekao, povede potom u istinu.« A Platon je u
Fedonu
dodao: »Mozak je onaj koji pruža osjete sluha, vida, mirisa; iz
njih bi pak nastala sjećanja i mnijenja, a da iz sjećanja i mnijenja,
kad se primisli, shodno tomu biva znanje.«
Ovdje su jednakovrijedni mnijenje i iskustvo, a poslije pak
u
Gorgiji
nadodaje ostatak: »Na posve nerazložan način, da tako
10
15
20
