PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
503
15
5
bro reći da je sličnost izrazom, a ne navikom.« Navodi razlog
tomu: »Ona naime navika, kako se čini, objelodanjuje se s pomo-
ću sličnog i s pomoću nesličnog.« Isto tako [i ovo] drugo: »Kad-
god se objelodanjuju i slična i neslična slova poprimivši uobiča-
jenost i dogovorenost.«
Također se suprotstavio Platonu i u ovoj drugoj stvari, budu-
ći da Platon kaže: »Ime je doista poučavajuće i o biti prosuđujuće
oruđe.« Da je pak oruđem, Aristotel niječe u 4. poglavlju: »Svaki
govor ima značenje, ne jer je oruđe, nego kako je rečeno, zbog
dogovora.« No, o oprjekama i svemu drugome pretresat će se
obilno u sljedećem svesku.
Također ono što kaže Aristotel da rečenica nastaje od imena i
glagola i da glagol naznačuje djelovanje, Platonova je misao iz
So-
fista
: »Ne biva dakle od samih imenā povezano izgovaranih reče-
nica, niti opet od glagola izgovorenih bez imenā.« Dakle, od samih
imenā povezano izgovaranih nema rečenice, niti opet od glagola
izgovorenih bez imenā.« A malo prije piše: »Onaj izrijek, koji je
izrijek o djelovanjima, nazivamo glagolom.« Isto tako o imenu:
»Dakle, znak glasa pridan onima koji same te stvari vrše, ime je.«
Nadalje, ono što Aristotel često veli da se jedne stvari kažu po
sebi, a druge s obzirom na drugo, iz istoga je
Sofista
: »No, smatram
da prihvaćaš da se o jednim bićima govori kao o bićima samima
po sebi, a o drugima pak uvijek kao o bićima prema drugima.«
10
20
