PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
493
20
15
5
ovako izrekao: »Potrebno je doista da svaki muž najviše promišlja
i istražuje o principu svake stvari je li ispravno pretpostavljeno ili
nije; pošto se to raspravilo, dovoljno se [jasno] pokazuje ostalo što
iz njega slijedi.« A prije tih riječi napisao je i ovo: »Gdjekad, kad
postoji početna mala i nejasna netočnost, [sve] ostale posljedice,
kojih bude nadasve mnogo, međusobno su usklađene.« A to je
Aristotel u 2. i 3. poglavlju 1. knjige
Fizike
ovako izrazio: »Nego,
ako je jedno dano kao nesmisleno, ostalo biva sukladno tome.«
Platon ima opširnijih savjetā o principima i u
Fedru
i također u
6. knjizi
Zakona
, a u 2. knjizi
Države
i ove: »Zar ne znaš da je princip
svake stvari ono najveće?« A u
Timeju
: »Najviši je pak princip sva-
ke stvari da započne shodno naravi.« Polibije pak, ponešto mlađi
od Aristotela (da to usput ubacim) u 5. knjizi
O principu
razmišlja
velebnije: »Smjelo bi mogao tko god reći da početak nije polovica
čitavog, nego da se on proteže i na kraj. Na koji je, naime, način
moguće da dobro započne neku stvar onaj koji započne u umu ne
obuhvativši početak [skupa] s dovršetkom? Ne zna gdje i čemu i
poradi čega započinje to činiti?« I ono što slijedi s ovim završet-
kom: »Stoga ne misle kao da principi sežu do sredine, već da sve
do kraja sežu i moraju o tim stvarima i te kako voditi brigu oni koji
i govore i slušaju o sveukupnome«, a možda pri tom smjerajući
10
