PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
487
20
15
25
10
5
30
»I kad razum nadvlada nerazumske dijelove duše, tada, dakako,
nastaju strpljivost i uzdržljivost: strpljivost u podnošenju naporā,
a uzdržljivost u podnošenju požudā. A kad nerazumski dijelovi
duše nadvladaju razum, tada nastaje mekoputnost i neuzdržlji-
vost; mekoputnost u izbjegavanju napora, a neuzdržljivost u
tome da podliježemo požudi.« Poslije nadodaje: »Takv
i
pak
ras-
poređaji
duše polusavršene su vrline i polusavršeni poroci.« Na
sličan je to način sročeno u
Nikomahovoj
E
tici
.
U 8. se pak i u 9. knjizi u predugu govoru raspravlja o pri-
jateljstvu: o tome je Platon napisao
Lisidu
, a Simija knjigu
O
pri-
jatelju
. A na početku prve knjige ovim je riječima posvjedočeno
da su o prijateljstvu i drugi raspravljali,: »Nemalo su o njemu
dvojili: oni, naime, tvrde da je prijateljstvo kao neka sličnost.«
Isto tako ono što slijedi, no nijednu stvar nisu pitagorovci po-
djednako slavili kao samo prijateljstvo; o njemu su pisali kao i
o ostalim stvarima – prirodnima i svima ljudskima. Stoga valja
vjerovati da nisu manje spomenika na svijet izdali o stvari za njih
poglavitoj, i da su oni uščuvani mogli bismo prepoznati kako je
mnogo onoga čemu se divimo u ovoj
Nikomahovoj Etici
izvučeno
iz njih, kao što smo do sada vidjeli glede ostaloga.
U desetoj knjizi, u prvom dijelu od nekoliko poglavlja, radi
se o požudi, za koju je posvjedočeno da su o njoj raspravljali i
Eudokso i Platon. U ostalom se dijelu ponavlja ponešto o blažen-
stvu, o kojem je prije dosta skupljeno.
O umu, najbožanskijem dijelu čovjeka, daleko su izvrsnija
određenja dali Platon i pitagorovci, Merkurije, pisac
Egipatske
[273]
teologije
, i
Zoroaster
; i o tome na koji se način uživa dotično
blaženstvo. A to da je mudrac ponajviše sretan, što se prenosi u
8. poglavlju, navedeno je iz mislī mudracā Solona, Anaksagore i
drugih, koje je ovim riječima naznačio: »Čini se pak da su mišlje-
nja mudrih u suglasju s obrazloženjima.«
