491
[273]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK II. KNJIGA 8.
UZGREDNICE
Dosad smo uz velike napore, Herkula mi, potražili i u sedam
prethodnih knjiga unijeli sve ono što se tiče cjelovitih znanosti. I
doista nismo zbog toga uvjereni da smo pokupili sve što je Ari-
stotel prepisao iz spisa starih filozofa: jer, niti cjelovito postoje
njihovi spisi niti smatramo da u fragmentima koji kolaju izosta-
vili baš ništa nismo što ovamo nismo donijeli. Tko bi se, naime,
mogao pred sobom obvezati na tako nepogrješivu pomnju?!
Smatram da mnogo toga nismo u njima uočili, a smo još mnogo
više toga kod Platona propustili, što preostaje za kasniji posao
nekom bolje opskrbljenom i marljivijem mužu. Kako nas ne bi,
dok hitamo prema drugim [stvarima] ne [baš] najnižeg roda, za-
državale mnoge sitnice, pridodat ćemo ono što smo skupljajući
gore izneseno uzgred zamijetili, onako kako je i sam Aristotel,
posuđujući cijela učenja, zapazio i poneke njihove sarkazme i
kratke misli i porazbacao ih u svoje spise. Bacimo se, stoga, na
posao, prvo o principima.
PRINCIPI
Na kraju
Opovrgavanja
Aristotel iznosi velike pohvale princi-
pu svake stvari: »Princip je svačeg možda ono najveće, kako se
kaže, stoga i ono najteže; koliko je naime najsilnije po moći, toliko
je, budući da je teretommalo, teže uočljivo; pošto ono bude otkrive-
no, lakše je pridodati i povećati što preostaje.« Platon je u
Kratilu
to
5
10
15
20
25
