PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
535
strah doista bude stanovita bol i uznemirenost predviđanja bu-
duće nevolje bilo uništavajuće ili nesnosne«, – to stoji u
Lahetu
:
»Ustrašenost je, naime, očekivanje budućeg zla.«
I ono razlikovanje slušačā u 3. poglavlju 1. knjige
Retorike
:
»Nužno je da pak slušač bude ili promatrač ili sudac«, – stoji u
Teetetu
: »Ni naime promatrač ni sudac.«
Također i ono razlikovanje tvorbenih i upotrebnih vještina,
koje je u 1. knjizi
Nikomahove
[
Etike
], prije toga kod Platona do-
dana u 10. knjizi
Države
: »U svezi sa svačim da postoje ova tri
umijeća: koje će rabiti, koje će tvoriti i koje će oponašati.«
A ono što je u 1. knjizi
Politike
da su jedne dužnosti žene, a
druge muškarca, potječe od pitagorovke Fintije: »Ja pak držim
da je nešto navlastito muškarcu, nešto ženi, a nešto pak zajednič-
ko i muškarcu i ženi, nešto više muškarcu nego ženi, nešto prije
ženi nego muškarcu.«
A ono što u 7. knjizi
Politike
potiče da mladići budu od po-
četka podučavani u onome što će kasnije u državi morati raditi,
pripada, uz više pobožnosti, pitagorovcu Kliniji: »Potrebno je,
dakle, od početka učiti mladiće čašćenju bogova i zakonā.«
Također ono što u 1. knjizi
Manje Etike
u 12. poglavlju
7
pri-
daje da je izbor početak djelovanja, da se iz »navike djelovanja«
ἐκ τοῦ ἐθίζεσθαι
izodi naziv
ἦθος
»običaj« – to pripada nekim
pitagorovcima, ali ponajviše Teagu: »Dostojanstvo ćudoredna
običaja biva naznačivano izborom u onome što je časno.«
7
Usp. Aristotel,
Magna Moralia
1.6.2.3 – 3.1 τὸ γὰρ ἦθος ἀπὸ τοῦ
ἔθους ἔχει τὴν ἐπωνυμίαν· ἠθικὴ γὰρ καλεῖται διὰ τὸ ἐθίζεσθαι.
5
10
15
20
