PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
471
15
vrhuncem i savršenstvom kojoj god naravi.« U 8. pak poglavlju
svjedočanstva starijih mislilaca pozivaju na dokazivanje onoga
što je rečeno: »A iz onoga što je o njoj rečeno […]«.
Zatim da ima trojak rod dobara, među kojima da su najvećim
dobrima ona koja su dobra duše te kako se ispravno veli da se
među njih stavljaju i djelovanja duše – to svjedočanstvom starih
potvrđuju: »Prema tome mišljenju, koje je starinsko a priznaju ga
predstavnici filozofije […]« to će reći pitagorovci, ti i sámi stari
što su razlikovali i ona trojaka dobra, čega smo se negdje gore
dotaknuli, te tvrdili da su najizvrsnijima dobra dobre duše. Jer će
i Arhita, na navedenome mjestu: »Od njezinih se, naime, jedno
tiče duše, drugo tijela, treće je izvanjsko.« O tome pak koje je od
tih najizvrsnije, malo poslije ovako: »Izvrsnija je pak duša nego
tijelo, jasno da i dobra duše volimo poradi njih samih, a ne zbog
onoga što od njih proizlazi.«
A ono što
Nikomahova
veli: »Nemala je pak možda razlika
drži li se da je ono najbolje u posjedovanju ili pak u uporabi«
Arhitino je u knjizi
O
poduci navadā
: »Nije u posjedovanju vrline
blaženstvo, nego u primjeni«, što je bio rekao i Hipodam: »Stoga
nije potrebno samo naučiti vrlinu, nego i steći ju i primjenjivati«,
i malo dalje: »Nije, naime, potrebno samo uživati posjed časnih
5
10
20
