PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
463
O GLAZBI
Ono pak o čemu jako nadugo prebire u 5. poglavlju – služi
li glazba »za odgoj ili igru ili razbibrigu« – to je istraživanje bio
pokrenuo Platon u 2. knjizi
Zakonā
: »I najviše njih doista tvrdi
da je prava bit glazbe u ugodi za duše.« A prije toga: »Dopusti-
mo prvo to, postavimo da prvi odgoj biva putem Muza i Apolo-
na.« To pak što u 6. poglavlju neke glazbene vrste odbacuje kao
βαναύσας
, nedostojne slobodna čovjeka, a tako i gdjekoja glaz-
bala kao neprilična za slobodna čovjeka, posudio je iz 3. knjige
Platonove
Države
, gdje se mnogo raspravlja u tome smislu. Pa i
podjela glazbe, predavana u zadnjem poglavlju, o tome da su ra-
zličite:
ἠθικὴ
‘običajna’,
παθητικὴ
‘trpna’ (tako navodim umje-
sto ‘praktička’ – što ništa ne znači – iz istog poglavlja i iz
Poetike
)
i
ἐνθουσιαστικὴ
‘ushićujuća’; sâm piše da je to bilo mišljenje ne-
kih filozofa: »Kao što tvrde neki od onih u filozofiji.«
O POETICI
I to je ono što je sadržano u knjigama Aristotelove
Politike
;
na njihov se završetak, premda je zadnja knjiga krnja, prikladno
nadovezuje 4. knjiga
Pjesničkoga umijeća
, kao što smo naučavali u
prethodnome svesku. Na njezinu se početku za spjev, žaloigru,
šaloigru i sve ostale pjesničke vrste tvrdi da su oponašanja. Ta je
tvrdnja Platonova, i to na mnogim mjestima, ali osobito u trećoj
Države
: »Da su jedni od pjesmotvora i pričā doista posvema u opo-
našanju, na primjer, kako ti kažeš, žaloigra i šaloigra, a drugi da
5
10
15
20
