PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
461
5
kao i bilo što takvo; jer iz olaka govorenja čega god sramotnoga
biva i ono da to isto poslije i činimo.« Stoga Platon zabranjuje da
dječaci slušaju jambske pjesme i komedije uopće, pa tako i u
Dr-
žavi
. Ono pak što kaže na početku 8. knjige: »O tome, dakako, da
se zakonodavcu svojski truditi oko odgoja mladićā, nema toga
tko bi dvojio« to je prije njega rekao pitagorovac Diotogen: »Što
je, naime, početak svake države? Odgoj mladićā.«
Tako je Platon, što smo gore naveli, naučavao da dječake
kroz igre treba privikavati na vrlinu. – O onome što je Aristotelo-
va tvrdnja: »Prijeko je potrebno da odgoj bude jedan i isti za sve,
a briga oko toga da bude javna, a ne zasebnička«, Platon je govo-
rio u dugoj raspravi u
Državi
i u
Zakonima
. A što Aristotel veli u
trećoj glavi da su četiri svari koje se obično poučavaju – pisanje,
tjelovježba, glazba i slikarstvo – to je preuzeto iz općenita običaja
u Grčkoj, iz pitagorovskih pravila, od Platona i od Egipćana, kod
kojih je to bio prastari običaj izobrazbe dječaka; to Platon svjedoči
u 2. knjizi
Zakonā
: »’U Egiptu pak, kako je to, veliš, zakonom ure-
đeno?’ Atenjanin: ‘Divno je to čuti! Već je naime, odavna njima
očito bio znan taj govor što ga mi sada vodimo: da je potrebno
mladiće u državi uporabom vježbati u doista lijepim pokretima
i lijepu pjevanju« što i Aristotel priznaje u istome poglavlju: to
jest, da je ta izobrazba od davnine: [268] »Zato što i od starinaca
imamo svojevrsno svjedočanstvo iz utvrđenih struka.«
10
15
20
