PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
451
10
5
To je sve preuzeto iz 5. knjige Platonovih
Zakona
: ondje, naime,
u dugu govoru određuje broj građana s obzirom na dvoje: da bi
država bila kadra sama se obraniti i prijateljima pružati pomoć.
A ovi su uzajamno »dobrohotni među sobom jer uza žrtve bivaju
članovi obitelji i shvate da nikakva većega dobra za državu nema
od toga da su jedni drugima znani: gdje, naime, nema svjetla me-
đusobnih običajā, nego je tama, nitko nikad ne će pravo postići ni
pristalu mu čast, ni državnu službu, ni pravo koje mu pripada.«
Iz broja građana isključuje poljodjelce, obrtnike, nosače, trgovce
i krčmare, a građanima proglašava samo čuvare i savjetnike u
dugotrajnu govoru kako u 2. tako i u 4.
Države
. Ono pak što Ari-
stotel kaže u 7. glavi: »Prema tome, potrebno je, jasno, da budu
dovitljivi i srčani po naravi oni koje će zakonodavac lako dovesti
do vrline« očito je preuzeto iz 2. knjige
Države
: »Ljubitelj mudro-
sti, dakako, i srčan i hitar i čil po naravi bit će nam onaj koji ima
ubuduće postati valjanim čuvarom države.« Međutim, ono što
Aristotel ovdje zamjera, poslije [266] ćemo raspraviti. Ono pak
što Aristotel promišlja u 8., 9. i 10. glavi, o stvarima nužnima
za državu i njezine dijelove, sve je to skupljeno koliko iz
Države
toliko iz
Zakona
Platonovih, kao i iz običaja Egipćana, Krećana i
Italaca. Ono, međutim, što je Aristotel u 5. glavi već rekao o smje-
štaju zemaljskoga kruga i predjela a što ponavlja u 11. glavi to
da predio mora biti
παντοφόρος
‘sverodan’, svojemu
εὐέξοδος
,
neprijateljima
δυσέμβολος
‘rodan svim plodinama, lak za izla-
zak, za upad težak’. A gradu neka je takav smještaj da prikladno
prema moru leži i prema predjelu, da obiluje vodama i izvori-
20
15
25
