PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
445
ga i valjana osjetila; izvanjska: bogatstvo, slava, ugled.« Sve to
Aristotel nije prisvojio toliko u
Etikama
ili
Politici
, koliko u prvoj
knjizi
Retorike
.
O BLAŽENSTVU
11
Definicija blaženstva
[na margini]
Kada pak Aristotel kaže: »Sve to posjeduju blaženi«, to je bio
Arhitin nauk; on je blaženstvo ovako odredio: »Jasno je stoga
da blaženstvo nije ništa ino nego življenje vrline u dobroj sreći.«
Odatle će i Hipodam Turijac: »Dakako da bi se postao dobrim
vrline, a blaženim dobre sreće«, misli se: čovjeku treba. I Ari-
stotelovo: »Blaženo živjeti za ljude je ili u nasladi ili u vrlini ili u
obojemu,« sadržaj je o kojemu raspravlja Platon u cjelokupnom
Filebu
, a prije je pripadao pitagorovcu Diogenu: »Najugodnije
je, naime, posjedovanje dobre sreće s vrlinom.« I ono što zaklju-
čuje Aristotel: »To pak da svakoga zapada onoliko sreće koliko
baš i vrline, razboritosti i djelovanja shodno njima« bilo je prije
Hipodamovo mišljenje, isto inim riječima: »Od životinjā jedne su
11
εὐδαιμονία (μακάριος ) : εὐτυχία =
felictias
:
fortuna
= blaženstvo :
sreća. Ne nalazim bolje riječi iako se podudara s
beatitudo
koje ima pretežno
kršć. konotacije.
5
10
15
