PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
439
5
poglavlju: »Tragaju, naime, ustanovitelji državnih ustavā […]«
U drugome »Ovo, naime, običavaju govoriti […]«; i: »Vele kako
idu za tim da […]« Pa opet: »Kažu, naime, kako je potrebno da
svaki pojedini građanin bude jednak.« Ponovno: »Ustavno odre-
đenje što ga sebi postavljaju svi pobornici pučke [vlasti].
8
«
U 3. poglavlju: »Kažu, naime, narodnjaci […]«: »Vlada pak
nekolicine što god odluči veći imutak; jer, vele, valja među so-
bom presuđivati prema množini dobara.«
Au 4. poglavljuposeže za primjeromMantinejana i navodi zako-
ne Oksilija i Afitalanā te kaže: »I zakonske neke odredbe što od dav-
nine bijahu ozakonjene u mnogim državama […].« Potom: »I gdje-
koji od zakona, koji su bili od davnine postavljeni kod mnogih […].«
Zatim: »Običavaju oni koji predsjedaju […]. I: »Običavaju, dakako,
vođe narodne […].« Poslije navodi primjere Cirenjanā i Klistenove.
A u 5. poglavlju: »Našijenci pak, vođe narodne […].« I: »No
plemići običavaju uvoditi […].« Kao i: »Što je već uništilo mnoge
narodnjačke vlasti […].« Najzad poseže za primjerima Kartaža-
na i Tarenćana. Ti se podatci tiču stanja naroda a uzimani su od
drugud, kako iz primjerā svojega vremena tako i iz onih starijih.
8
Nije prevedeno iz Petrićeva latinskoga prijevoda nego prema izvor-
nom grčkome zapisu u ARIST. Pol. 1317b.10–11.
10
15
