PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
433
20
15
10
5
savršeni kralj bude dobar vojskovođa, sudac i svećenik.« Aristo-
tel je to troje ovdje pridao četvrtoj vrsti: [»A ovlašteni bijahu i
u ratu predvoditi i žrtve, one nesvećeničke, prinositi te su uz to
presuđivali parnice.]«
5
U 11. pak poglavlju: »[…] tako da je bilo
u kojem umijeću uzaludno zapovijedati po slovu propisa«: misao
koju je Platon u
Državniku
mnogim riječima, mnogim razlozima
i mnogim primjerima bio potkrijepio; ipak od te misli […]
6
na
istome mjestu, budući da se: »rijetko nailazi na muževe jako ista-
knute vrlinom«, a »ako bi se na prihvaćanje dalo više sličnih«,
tad »bi aristokracija bila državama bolji izbor nego kraljevstvo.«
A ono što je u 12. poglavlju rekao: »Pogrješnim je pak, čini se,
pravilom umijećā ono da je loše liječiti po pisanim pravilima« – to
je upereno protiv Platona, no proturječi i njegovoj vlastitoj malo
prije iznesenoj tvrdnji kako je uzaludno u kojem god umijeću za-
povijedati po pisanim naputcima. Ono što u 2. poglavlju 4. knjige
naučava o većemu ili manjem zlu tiranije, oligarhije i demokra-
cije, pokazuje da to naučava prema tuđemu mišljenju, kada veli:
»Već se, doduše, i netko od prethodnikā tako izjasnio, ne ipak s
obzirom na isto na što i mi.« Taj je možda bio Platon, koji je ova-
ko zapisao u
Državniku
: »Samovlada, dakle, spregnuta s dobrim
5
Usp. Aristotel, Pol. 1285b.9–11: κύριοι δ΄ ἦσαν τῆς τε κατὰ πόλεμον
ἡγεμονίας καὶ τῶν θυσιῶν͵ ὅσαι μὴ ἱερατικαί͵ καὶ πρὸς τούτοις τὰς
δίκας ἔκρινον.
6
Tu se vjerojatno pretpostavlja predikat
recedit
– »odstupa«.
