PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
425
20
10
5
O svemu je tome Platon prije raspravljao obilato i na više mje-
sta: u
Državniku
,
Državi
i
Zakonima
. U
Državniku
ovako: »’Nije li
samovlada jedno od građanskih vladanja?’ Sokrat: ‘Tako je.’ Stra-
nac: ‘A nakon samovlade, rekao bi, mislim, tkogod, ona koja je
moć nekolicine.’ Sokrat: ‘Zašto ne? Stranac: ‘Nije li pak onaj treći
oblik države vlast većine nazvana imenom demokracije, vladavi-
ne puka?« Te iste podjele čitamo kod Arhite i drugih pitagorovaca
u našoj
Riznici mudracā
. Oni i Platon udvajaju pojedine od njih:
»’Obazirući se na ono nasilno i dragovoljno, na siromaštvo i bo-
gatstvo, na zakon i kršenja zakonā u njima počinja, dijeleći svako
u paru na dvoje [261] neki doista samovlađe, kao nešto što nuđa
dva lica, nazivaju dvama imenima: tiranijom, silništvom i kraljev-
stvom.’ Sokrat: ‘Kako da ne?’ Stranac: ‘Onu pak državu, gdje god
ona bila, koju tišti vlada nekolicine aristokracijom i oligarhijom.’
Sokrat: ‘Svakako.’ Stranac:
‘
Demokraciji pak, bilo da mnoštvo na-
silno bilo dragovoljno bogatašima zapovijeda, bilo da pomnjivo
pazi na zakone bilo da ne pazi – uopće nitko nije vičan mijenjati
ime.’«Nju je ipak u 8. knjizi
Države
podijelio na dvoje: na demokra-
ciju i timokraciju; ovu je pak Aristotel nazvao
πολιτεία
, ‘ustav’.
A ono što Platon u prvoj
Države
kaže: »Da onaj koji je doista
istinski vladar po naravi ne gleda na ono što je njemu na korist,
već na ono što je podaniku« to će Aristotel, uza sitnu izmjenu,
na kraju 8. poglavlja ovako: »Možda je to ispravno na dobro cijele
15
