PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
421
15
25
5
vrste da onoga koji prodaje na istome mjestu naziva καπηλικόν
‘piljarenjem’, kada pak tkogod drugamo iznosi ἐμπορικόν ’t
r
že-
njem’. Dvojak pak govorni onaj običaj za koji god »imutak«,
κτῆμα, kao: za postole – obuvanje, prodaja ili zamjenjivanje, što
ga Aristotel istražuje u istom poglavlju to Platon i naširoko i toč-
no naučava u prvoj knjizi
Države
kad pokazuje kako djelatnosti
liječnika, pomorca i inih pridonose ne samo zdravlju nego i stje-
canju bogatstva. [260] A ni u drugoj knjizi, o novcu, trgovini i
najmljenicima ne govori ništa manje jasno nego Aristotel o tim
istim stvarima, kada određuje tri razmjenbena dijela: trgovinu,
uporabu i nadničarstvo za koje se i u Ksenofontovoj knjizi
O pri-
hodima
može vidjeti da je izvrsno obrađeno.
Kamatu je uistinu prihvatio iz opće uporabe. Ali to što poljo-
djelstvo u 7. poglavlju razlučuje na
ψιλή καὶ πεφυτευμένη καὶ
μελλιτουργία
‘na jednostavno i na nasadno te na medarstvo’; ovo-
ga se dvoga dotaknuo već Ksenofont: »Umijeću poljodjelstva pri-
pada, velim ja, i sadnja drveća«; nju nada sve potanko i razjašnjuje.
Medarstvo pak imamo kod Hesioda. Treća je pak vrsta gomilanja
imutka, za koje veli da biva dijelom u naravi, a dijelom zamijenje-
no, poput rudarenja i sječe šuma, također kod Ksenofonta, a osim
njih, u istoj knjizi, i vađenje kamenja. I sâm Aristotel priznaje da su
o tim stvarima nečije knjige sastavljene: »Budući pak da su neki o
tome spise sastavili, kao npr. Haret Paranin i Apolodor Lemnjanin
o poljodjelstvu, kako običnome tako i nasadnome, a slično i dru-
gi o drugima. A glede toga što u posljednjem poglavlju utvrđuje
trojaku diobu gospodarenja, već smo pokazali kako su o toj istoj
stvari i ini pisali. Ostali je dio poglavlja pobijanje Sokratova mni-
10
20
