PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
415
20
15
5
opisao Platon: »A u domovima isto tako: ne bi li očeva i majčina
te uopće roditeljska ovlast zapovijedati potomcima svakako bila
ispravna?« I malo zatim: »Četvrto je opet da robovi podliježu
gospodarenju, i da im gospodari gospodare.« No i Ksenofonta u
Gospodarstvu
sve je to četvero razjašnjeno, pa gdješto u Pitagori-
ne ili žene ili kćeri Teane, kao i u pitagorovke Fintije, kako čitalac
može pronaći u našoj
Riznici mudraca
.
A to što Aristotel roba stavlja u položaj imutka i posjedovano-
sti iz istog je razloga rekao i Hesiod: »i vola orača«, kojega razu-
mijeva kao roba: jedan i drugi živo su oruđe, i jednoga i drugoga
gospodar na isti način s razloga imanja posjeduje kao imutak. To
reče Ksenofont kao: »Sve što god tko posjeduje pripada domu.«
O tome pak da neki ljudi imaju narav roba naširoko raspravlja i
na kraju zaključuje: »Budući da su po naravi, dakle, neki zaista
slobodni ljudi, neki pak robovi, bjelodano je za koje je i korisno i
pravedno da robuju.« Da su o toj stvari prije njega drugi rasprav-
ljali, premda su imali suprotno mišljenje, sam potvrđuje ovim
riječima: »Ovima se čini kao da je gospodarenje mimo naravi;
jer po ljudskom je zakonu jedan [259] rob, a drugi slobodan; no
čini se da se po naravi ni po čemu ne razlikuju: stoga to i nije
pravedno, nasilno je, naime.« Ali u četvrtom poglavlju: »Jednima
se čini tako, drugima drukčije, čak i među mudrima.« U petom
poglavlju naučava o razlici između gospodarstvene i novčarske
vještine, jer ova potonja da pribavlja stečevine, ona prva da se
10
