PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
407
20
10
5
Za
Povijest
pak
životinja
Aristotelu nisu bili na usluzi ovaj ili
onaj pisac, nego, kako govori Plinije, mnogo tisuća ljudi, prema
izvješćivanju kojih ju je nakrcao. No, prije njega je Lino, mnogo
stoljeća stariji, bio opjevao
καὶ ζῴων καὶ καρπῶν γενέσεις
»i
bićā i plodinā naraštaje.« – Nego, ono što je sadržajem knjiga
O
duši
– osim što prva sadrži samo pobijanje starih, a druga je isto-
vjetna u sadržaju i predmetu s knjigom
O
osjetu
– sve je Platon
obuhvatio u svojem
Timeju
. Do pola treće radi se o umu. Ako bi
se usporedilo s tim najistaknutijim i najodličnijim naukom svih
ljudskih nauka ono što su Pitagora i pitagorovci, Timej, Brotin,
Filolaj, Arhita i mnogi drugi, također i Platon u
Fedonu
,
Teetetu
,
Filebu
,
Menonu
, u 6. i 7.
Države
i u 10.
Zakona
obilno, veličanstve-
no, čudesno, božanski obrađivali, za Aristotela će se činiti da je
podigao »oči ćuka prema svjetlu Sunca« – toliko jadno, bodljivo i
zbrkano bacaka ovamo i onamo naziv
νοῦς
‘um’,
dianoea
‘razum’
i
phantasia
‘fantazija’ te – ako je volja bogova – pripisujući naziv
‘um’ čak i nijemoj živini u
Povijesti
životinja
; tako da nitko nikada
od tolikih tisuća njegovih sljedbenika nije bez trnovitosti bio ka-
dar shvatiti njegovu misao. Sudim da je to postignuto više nekim
trudom, nego ikojom istančanošću duha.
U preostalom dijelu treće knjige ista je ona građa koja i u
knjizi
O gibanju životinja
. Tomu nauku, zajedno s onim koji je u
knjizi
O
dijelovima
korisnija za gibanje, ako bi netko mogao vje-
rovati da je vlastiti Aristotelov, s korišću bi ukazao povjerenje. I
jedan i drugi svakako su izniman i najljepši nauk.
15
25
