409
[257]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK II. KNJIGA 7.
SLAGANJE ARISTOTELA SA STARIMA
U DJELATNOJ FILOZOFIJI KNJIGA 7.
Do sada smo uspoređivali sva najvažnija učenja Aristotelove
prirodne filozofije sa starijima i ukazali na slaganje; sljedeće je
da uzmemo u ruke onu djelatnu pa u njoj ogledamo koliko li je
moćna bila
1
oštroumna ona umnost Aristotelova te je li on i u
tim stvarima nešto uzeo na posudbu od preteča. Da među njego-
vim filozofskim knjigama prednjače one političke pokazali smo
u prethodnome svesku, mišljenjem samoga Aristotela.
Početke gradodržave razjašnjuje prva knjiga
Politike
a do
kraja ih izlaže ona o
Gospodarstvu
: početci da su gradova od toga
što je po naravi nužno da se u jedno okupe oni koji bez pomoći
drugoga ne mogu ni opstati ni živjeti. Tako, naime, stoji u prvo-
me poglavlju: »Upravo je nužno da se prvo u jedno spoje oni koji
bez drugoga ne mogu opstati, na primjer mužjak i ženka poradi
nastajanja«; nakon tih: »Upravljajući pak po naravi, upravljanik
zbog dobrobiti«; i: »Iz tih dvaju zajedništava – dom prvi.« I sam
priznaje da je na taj početak gradadržave prije ukazao Hesiod:
1
Petrić je, čini se, izmislio inače nepotvrđeni lat. perfekt glagola
polleo,
ēre
– »biti moćan, jak«, no taj mu se onda zbunjujuće homonimski poklopio
s perfektom glagola
polluo, ěre, ui
– »onečistiti, zagaditi«.
5
10
15
20
