PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 7.
453
10
5
ma; uzmanjka li toga, valja graditi kamenice za kišnicu. Sve je to
prepisano iz Platona. Jer on u 6. knjizi
Zakonā
smješta na 10 mi-
lja od mora, tako te dotični predio bude
εὐλίμενος, πάμφορος,
οὐδενὸς ἐπιδεής
‘za luku povoljan, plodan svime, ničim osku-
dan’; a u 6. knjizi: »Učiniti sve neprohodno neprijateljima«, i o
vodama: »izvorvode«, i ono što slijedi: »od Jupitera vodonosca«.
Što je i u 10. glavi druge knjige Aristotel raspravio o tornjevi-
ma, branicima, hramovima i cestama, sve to isto Platon u istoj 6.
knjizi
Zakonā
i obilnije i razlučnije razjašnjuje, što bi bilo suvišno
sve ovdje navoditi. No ono što je Aristotel utvrdio o zidinama
protiv stava Lakedemonjana, kojih je grad bio bez zidina, i pro-
tiv Platona koji to hvali, to je izneseno. Poslije u 13. poglavlju
kaže da je cilj najbolje uređene države samo blaženstvo; a ono
da je »djelovanje i potpuna primjena vrline«. Tu smo odredbu
prije prenijeli njegovim riječima iz Arhitinih knjiga. Tu pak svr-
hu države Platon je također ocrtao, u 4. knjizi
Države
: »Držim da
je nama država, ako je ispravno ustanovljena, na savršen način
dobra.« To pak što Aristotel pridodaje da svi građani, kako bi
uživali to sveukupno blaženstvo države, trebaju i sami biti bla-
ženi, pa stoga urešeni vrlinama; prema tome da valja promotriti:
»Kako muž postaje dobrim« te očituje: »Ali da bi postali dobri
i pošteni, treba troje; a to troje je ovo: narav, običaj, govor.« A
to se troje nalazi kod Platona u 2. knjizi
Države
, s više riječi; o
15
20
