Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
LXXIII
blažen život, svrha aristotelovske filozofije iscrpljuje se međutim
u vještini, sposobnosti raspravljanja. Filozof je u aristotelizmu
postao sjajan diskutant, tj. onaj koji će nadvladati protivnika, a
od njega neće biti nadvladan – u javnoj predstavi. Gassendi po-
sebno ističe tu sklonost aristotelovaca prema javnim nadmeta-
njima koja trebaju zadiviti publiku i suprotstavlja je diskusijama
u uskom krugu (stručnjaka), u kojem se, po Gassendiju, doista
može nastojati oko istine. U javnim se pak predstavama strasti
razbuktavaju i tu ne može biti govora o istini.
64
Rezultat takva javnog načina raspravljanja nije filozofija
nego komedija (
histrionia
), u kojoj se na kraju dolazi do onoga
što se već na početku moglo formulirati jednom riječju, a istinske
poteškoće i probleme nije moguće ni izložiti. Po Gassendiju ta-
kva filozofija nije nastojanje oko istine, nego je upravo rat protiv
istine.
65
Gassendi posebno ukazuje na jezično barbarstvo aristotelo-
vaca. Ne samo da nema nikakve elegancije i dopadljivosti u nji-
hovu načinu izražavanja, nego se njihova terminologija sastoji
od mnoštva solecizama (npr.
haecceitas, aliquitas
) i općih mjesta
bez značenja.
Gassendi također osporava opravdanost distinkcije između
kolokvijalnog i stručnog značenja riječi (
proprie, improprie
) kao i
različitih etimoloških tumačenja. Uopće, po Gassendiju, aristo-
telovci se previše bave jezikom, kao da bez toga nije moguće
govoriti ili, kako kaže, kao da nije moguće zaključivati ako se
ne poznaje logička figura
Barbara
. Gassendi se međutim slaže s
aristotelovcima da se treba strogo izražavati (
ad rigorem
), no sma-
tra da jezik aristotelovaca, iz prije navedenih razloga, nije strog,
64
Ibidem, str. 27. Et certe cum propositus germanae Philosophiae sco-
pus fuerit veritatem nosse, illaque cognita fruendo bene beateque vivere:
isti alium finem invexerunt, disputandi peritiam; effeceruntque Philosop-
hiam non virtutis oficinam, sed deminarium commentationum, quibus fo-
verent altercationes. Heinc jam de illo quaeritur, qui Philosophiae operam
dedit, non quam probus et honestus sit, sed quam egregius Disputator.
65
Ibidem, str. 29. An non dicas bellum prorsus esse susceptum contra
veritatem?
