Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
LXXXI
aristotelovske terminologije i pledira za prirodan, kolokvijalan
jezik. U tome se on ne oslanja na Petrića, nego bez sumnje na
autora koji je stariji, na Marija Nizolija. Kod Petrića to ne na-
lazimo, štoviše, to stoji u suprotnosti s Petrićevim shvaćanjem
hermetičnosti filozofije, pa i s vlastitom Gassendijevom tezom
da je filozofija samo za malobrojne. Ipak, tezu da je kolokvijalan
jezik norma (i) filozofskog jezika treba smatrati karakterističnom
za Gassendijevu koncepciju – pa tako i jednom od bitnih razlika
Gassendijeve i Petrićeve kritike aristotelizma.
Nadalje, kad obratimo pozornost na određenje predmeta fi-
lozofije (metafizike –
Metafizike
), razlike se produbljuju. Iako se
može smatrati da se Gassendi i Petrić slažu u tome da ne kriti-
ziraju metafiziku naprosto nego Aristotelovu (i aristotelovsku)
Metafiziku
, ipak se Petrićevo i Gassendijevo shvaćanje o onome
što treba nadomjestiti ili smijeniti aristotelovsku filozofiju u
potpunosti razlikuje. I Gassendi i Petrić u potpunosti se slažu
u tome da je Aristotel (aristotelizam) neopravdano zanemario
(kritizirao) stare filozofe – predsokratovce i Platona. No dok
Petrić energično zastupa platonizam (odnosno svoju vlastitu
verziju novoplatonizma), Gassendi ističe vrijednost deskripcije
iskustvenih činjenica (historijski stil) i posebnu vrijednost mate-
matike kao znanosti po kojoj znamo ako išta znamo. Petrić me-
đutim nije zainteresiran – kako je očito i u ovom svesku (knjiga
četvrta), a osobito u četvrtom svesku – za matematiku (matema-
tičara).
Gassendi shvaća aristotelizam kao
znanost
o mogućem ili
bolje nevjerojatnom, nemogućem, te zahtijeva znanost o zbilj-
skom, faktičkom, osjetilnom. Petrić shvaća aristotelizam (Aris-
totelovu filozofiju) kao
znanost
o mogućem, vjerojatnom – ne-
nužnom biću, o osjetilnom biću, a zahtijeva znanost o nužnom,
vječnom, ne-osjetilnom. Gassendi se izričito suprotstavlja po-
vezivanju ili miješanju teološke i filozofske tematike u aristo-
telizmu, Petrić samo poriče Aristotelovim teološkim tezama
zaključnost, izvedenost, utemeljenost u njegovim filozofskim
principima.
Za Gassendija je problematična već sama aristotelovska po-
djela filozofije, prije svega princip podjele unutar teorijske filo-
