Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
LXXVI
telovci raspravljaju samo o mogućem (
de possibili
), kao da je sve
stvarno, faktičko u potpunosti objašnjeno. Kao besmislena pita-
nja o mogućem navodi Gassendi sljedeće: može li materija po ap-
solutnoj Božjoj moći biti bez forme? Može li sama forma biti bez
materije? Može li jedna ista (brojem) materija u isto vrijeme biti
oformljena s više formi? i sl. Takva aristotelovska pitanja tumači
Gassendi kao raspravljanje o onome što ne postoji, što dapače ne
može postojati ni po božanskoj moći.
72
Takav način raspravljanja dovodi, po Gassendiju, i do mije-
šanja, brkanja različitih tematika – filozofske i teološke: o misteri-
ju Trojstva raspravlja se u metafizici, o nadnaravnom blaženstvu
u etici, o egzistenciji Kristova tijela u fizici, o stvaranju u (prirod-
nofilozofskim) knjigama koje raspravljaju o kretanju, svijetu, na-
stajanju i propadanju. Tim brkanjem tematike prirodna filozofija
postaje, po Gassendiju, potpuni mrak.
73
Gassendi zamjera aristotelovcima ne samo brkanje različitih
problematika (filozofske, fizičke, metafizičke, teološke) nego i
samu podjelu filozofije. On, doduše, donekle prihvaća podjelu
na spekulativnu i aktivnu filozofiju, ali smatra problematičnom
podjelu spekulativne filozofije na fiziku, matematiku i metafizi-
ku. Princip te podjele jest, tumači Gassendi, po aristotelovcima
odvojivost od materije, tako da fizika apstrahira od singularne
materije, ali ne u stvari nego u razumu, dok metafizika apstra-
hira od singularne i osjetilne materije kako u razumu tako i u
stvari. Budući da postoje dvije matematike – geometrija i aritme-
tika – geometrija apstrahira od singularne i osjetilne materije, ali
ne od inteligibilne, tj. od kontinuirane kvantitete, dok aritmeti-
ka apstrahira od singularne, osjetilne i inteligibilne materije, ali
72
Ibidem, str. 35. An non quaestio egregia instituitur de re, quae
neque sit, neque esse possit (saltem probabiliter, et, ut est communis opi-
nio) etiam per divinam vim, ex confessione propria instituentis?
73
Ibidem, str. 37. Moneo solum in philosophiam derivata esse qua-
estiones abstrusissimas ex Theologia, seu scientia divina. Mysteria enim
Trinitatis, et Incarnationis in Metaphysica pertractant: cum tractant de hy-
postasi, sive subsistentia. […] Quasi artium, et scientiarum finibus regun-
dis non sint praescribendae, et servandae leges: ut omnia distincte doceri,
percipique valeant?
