Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
LXXXIII
Za razliku od Petrića, Gassendi međutim ne inzistira na tome
da je
Metafizika
konglomerat dviju (ili triju) znanosti (mudrost,
znanost o biću) – premda identificira određene knjige
Metafizike
koje raspravljaju o biću. Za njega bi naime znanost o biću kako ju
je Petrić interpretirao kao znanost o osjetilnom biću (kad bi bila
deskriptivna – historijskim stilom pisana) bila zaista prihvatljiva
i zaista znanost. Za Gassendija međutimmetafizika kao mudrost
ili teologija nije, kao za Petrića,
prije
fizike (prije znanosti pisanih
historijskim stilom) jer on ne vidi mogućnost da iz mudrosti, teo-
logije izvede znanost historijskog stila. Ništa međutim ne prije-
či da mudrost, teologija bude
iznad
znanosti, po dignitetu svog
predmeta (kao nad-prirodnog), s obzirom na to kako se do nje
dolazi (Objava) i s obzirom kako će se o njoj raspravljati (skolas-
tičko-aristotelovska terminologija).
Budući da je Gassendi osnovni materijal za svoju kritiku aris-
totelizma očito crpio iz Petrićevih
Peripatetičkih rasprava
i budu-
ći da se njegovo tumačenje sadržaja
Metafizike
isto tako temelji
na Petriću, mogli bismo shvatiti Gassendijevu tezu o
Metafizici
kao teologiji ne kao tribut tradiciji i ne samo kao kritiku tradicije,
nego kao implicitnu kritiku Petrićeve teze o
Metafizici
kao
Antefi-
zici
(i kao znanosti o biću).
Gassendi je u svojoj kritici aristotelizma potican patosom
nove prirodne znanosti, njegova je kritika uperena zaista po-
najprije protiv aristotelizma (a protiv Aristotela samo ako je on
izvor i temelj aristotelizma), dok Petrić zastupa jednu potpuno
drugu, o tradiciji platonizma ovisnu koncepciju.
Na kraju o neposrednoj recepciji ili utjecaju
Peripatetičkih ras-
prava
može se reći sljedeće: kao i
Nova sveopća filozofija Peripate-
tičke rasprave
za Petrićeva su života recipirane kao problematično
djelo. One su potaknule protivljenje strogo peripatetički usmje-
renog filozofa (T. Angelucci), ali su dobile i podršku od plato-
nički i telezijanski orijentiranog mislioca (F. Muti). Svakako nisu
doživljene kao do te mjere problematične da bi se morala umije-
šati službena cenzura.
S druge strane
Peripatetičke rasprave
još su i u 17. st. imale
izravnog utjecaja na Gasendija. Gassendi, tako glasi povijesna
