Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
LXXVIII
glavlju u kojem istražuje nedostatke Aristotelova učenja izlaže
Gassendi da se
Metafizika
drugim imenom
s pravom
(
merito
) nazi-
va teologijom: ona naime raspravlja o božanskim stvarima koje
su nad-prirodne (Gassendi piše
supra-naturales
, s crticom izme-
đu dviju riječi). U fizici se raspravljalo o materijalnoj i osjetilnoj
supstanciji te se stoga zahtijeva također i znanost u kojoj će se
raspravljati o nematerijalnoj supstanciji, odvojenoj od osjetila.
Ta se znanost naziva natprirodnom i s obzirom na nalaženje i s
obzirom na raspravljanje i s obzirom na dignitet predmeta (
in-
ventionis, tractationis, dignitatis ordine
). Ta znanost jest teologija
ili
Metafizika
. Treba istaknuti da tu Gassendi, najvjerojatnije, daje
svoju verziju značenja imena
Metafizika
te da
Metafizika
prevodi
kao
supra-naturalis
(
scientia
), nad-prirodna (znanost) – a ne
post-
naturalis
(
scientia
), znanost koja dolazi iza prirodne znanosti. Me-
tafizika dakle treba raspravljati o nematerijalnoj, nadmaterijalnoj
supstanciji, ali Gassendi, međutim pita je li to zaista i provede-
no u Aristotelovoj
Metafizici
. I daje niječan odgovor. Samo pet
poglavlja u dvanaestoj knjizi
Metafizike
nešto o tome govori. U
Metafizici
nedostaje gotovo sve što bi ona trebala sadržavati. Ono
što ona sadržava – to ne ulazi u metafizičku raspravu i Gassen-
di nabraja: Aristotel ismijava i pobija stare filozofe s obzirom na
njihova učenja o broju, principima, uzrocima – a pri kraju knjige
postavlja učenje o četirima uzrocima argumentirajući ga upravo
autoritetom starih filozofa; Aristotel pokušava dokazati da ne
postoji beskonačno mnogo uzroka, ali se rasprava svodi na
peti-
tio principii
; u trećoj knjizi
Metafizike
Aristotel predlaže 18 kvesti-
ja, neke od njih zaboravlja, neke je pobrkao, o nekima pogrešno
raspravlja, na neke odgovara tek u kasnijim knjigama; u četvr-
toj knjizi Aristotel bezuspješno napada skeptike; u petoj knjizi
obećava Aristotel podjelu bića na kategorije, ali neke kategorije
ispušta, sve je zbrkano i velika je razlika prema logici; u dvanae-
stoj knjizi Aristotel nedovoljno (neuspješno) dokazuje da je vrije-
me vječno i kontinuirano jer je ono ili kretanje ili neka posljedica
kretanja: kao da ne bi bilo vremena bez kretanja – pita Gassendi
s neodobravanjem; u dvanaestoj knjizi retoričkim primjerima, a
ne razlozima, dokazuje Aristotel nepokretnost prvog pokretača
