Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
LXV
smislu ‘znati’. Prava se spoznaja sastoji, kaže Angelucci, u tome
da se neka stvar spozna na temelju sigurnog i nužnog uzroka, tj.
prava je spoznaja komparativna spoznaja stvari i njezina uzroka.
Objekt je te spoznaje ‘ono znano’,
scibile
.
51
Primijenjeno na odnos
Fizike
i
Metafizike
to znači sljedeće: iako
Fizika
i
Metafizika
imaju
isti predmet (
subiectum
) o kojem se nešto znade, tj.
biće kao biće
,
prirodnu supstanciju
ili
bitak
, ipak je
Metafizika
posebna
znanost,
odnosno
mudrost,
jer prirodnu supstanciju spoznaje u relaciji
prema njezinu uzroku, tj. prema božanskom.
Kako je istaknuto, Petrić je sigurno, makar samo s obzirom na
povijesni utjecaj, neusporedivo značajniji autor od Angeluccija. I
u suvremenim interpretacijama Aristotela, bez obzira na različit
stupanj razvoja metodike povijesne kritike i interpretacije, mo-
žemo naći mnogostruke podudarosti s Petrićevim shvaćanjima o
Aristotelovoj
Metafizici
, počevši od navedenog J. Barnesa.
Ipak, ni Angelucciju ne nedostaju suvremeni rođaci. O tome
samo kratka naznaka – Angelucci bi bez dvojbe potpisao ono što
je napisao npr. Walter Bröcker: »Die bewegte Welt bliebe ohne
einen unbewegten Beweger unverständlich, ja es könnte sie nach
Aristoteles Meinung gar nicht geben. Also muβ die Physik in
eine umgreifende Totalität des Wissens eingebettet werden. Dies
höchste allumgreiffende Wissen ist die Theologie.«
52
Ili također:
»Die aristotelische Ontologie ist gerade keine metaphysica gene-
ralis, neben der es noch speciales gäbe, sondern die metaphysica
totalis, innerhalb derer es partiales gibt.«
53
Bilo bi besmisleno tvrditi da je Petrić utjecao na Barnesa ili
Angelucci na Bröckera jer u osnovi razlika između Petrića i An-
51
Ibidem, str. 62r. ac scientiae limitibus haud contineri unam aliquam,
et simplicem rei alicuius notitiam, et comprehensionem; sed rerum disiun-
ctim cognitarum comparationem quandam, vel ex eius scientiae ratione,
quae unica acquiritur demonstratione perspicuum est, scire etenim defini-
tur rem per certam et necessariam causam cognoscere; at quid est rei per
causam cognitio, nisi comparatus quidam in rem et rei causam intuitus;
quo haec illi lucem et perspicuitatem afferre dicetur? I dalje: cum is totus
complexus quo demonstrationis ductus concluditur appelletur / / hoc est
scibile; non eius pars tantum aliqua, seu subiectum sit, seu attributum;
52
W. Bröcker,
Aristoteles
, Frankfurt/M. 1974, str. 238.
53
Ibidem, str. 237.
