Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
LVII
Najveći problem Petriću predstavlja tekst
Met
. 1026a.23–32 u
kojem Aristotel kaže da je znanost o nepokretnoj supstanciji (ako
takova postoji)
prva filozofija
i da je ta znanost sveopća zato što je
prva i ona ujedno raspravlja o
biću kao biću
. Ta je rečenica kamen
spoticanja za Petrića. Ako je to Aristotel uistinu napisao i ako se ta
teza može braniti (tj. teza da ista znanost raspravlja o biću kao biću i
o prvoj supstanciji), onda pada Petrićeva koncepcija o kaosu u ‘me-
tafizičkim knjigama’, odnosno teza o nemogućnosti da
Metafizika
bude jedna znanost. Zato Petrić decidirano tvrdi: »onaj odjeljak pete
knjige u kojem je istoj onoj znanosti koja raspravlja o prvim sup-
stancijama pripisao i razmatranje bića kao bića nužno je suvišan; i
treba vjerovati da ga je unio ili Apelikon ili Tiranion ili neki knjižar,
koji su, priča Straton, pokvarili Aristotelove knjige i ispunili ih po-
greškama«
26
. Tako je Petrić riješio svoj gordijski čvor – škarama.
Zašto je međutim taj tekst tako ključan za Petrića? Petrić tu-
mači da je Aristotelov pojam
biće kao biće
pojam o najopćenitijem
biću koje je zajedničko svim kategorijama.
Biće kao biće
obuhvaća
sveukupnost bića. To je univerzalni pojam.
27
Filozofija o prvim
počelima, prva filozofija, teologija ili mudrost međutim nema,
odnosno ne može imati tu općenitost. Prva filozofija, teologija,
tum. Et praeter has multa quoque ad Logicam et ad physiologiam perti-
nentia complexos, Averroem habemus testem (…) Sed quae totos fere eos
libros constituant, duas esse scientias iudicamus: Entis scilicet scientiam,
quam ab Aristotele philosophia est nuncupata, et eam, quam Sophiam no-
minat, quae sit de primis atque a materia secretis substantiis.
26
Ibidem, str. 106. hanc particulam quinti libri, qua eidem illi scien-
tiae, quae de primis substantiis agit, considerationem entis uti ens tribuit,
superfluam esse necesse est. Atque ab Apellicone, vel Tyranione, vel libra-
riis inductam credendum, a quibus Strato Aristotelicos libros corruptos
erroribusque repletos fuisse narravit.
27
Ibidem, str. 316–7. Philosophia ergo ens contemplatur ex Platonis
sententia, quod loco superiore in Aristotele quoque notavimus. Sed entis
significatio Platoni, longe alia est ab Aristotelica. (…)
At Aristoteles sub entis nomine primi libri de Ente capite 2. substan-
tiam corpoream comprehendit et reliqua illi accidentia, novem categoriis
comprehensa, atque ita Aristoteli ens est, quod illis /tj. Platonu, Parmenidu
i Pitagori – op. autorice/ genitum, Aristoteli philosophia sua versatur circa
hoc ens, Sophia circa substantias separatas. Quae nequaquam ex eius sen-
tentia videntur categoriis comprehendi.
