Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
LV
jer je ono o čemu se u njima radi (predmet o kojem se raspravlja)
mnogostruko i međusobno nepovezano. Mnogostrukost i nepo-
vezanost predmeta tih knjiga dokida svaku mogućnost da bi se
u njima radilo o jednoj znanosti (ma kako se ona inače zvala:
metafizika
ili, kako predlaže Petrić,
antefizika
20
) jer pretpostavka
jedne (svake) znanosti jest da ima jedan i jedinstven predmet.
Angelucci, nasuprot tomu, tvrdi da je
Metafizika
, premda prizna-
je da riječ
metafizika
nije prisutna u Aristotela i da sam Aristotel
različitim imenima naziva znanost o kojoj je riječ u tim knjigama
– pa bi se moglo dobiti dojam da se radi o više predmeta, ipak
jedna
znanost,
21
odnosno
mudrost.
Povijest filozofije bez sumnje nam daje osnove da kažemo
kako je Petrić bio značajniji filozof od Angeluccija.
22
To se vidi
već i po tome što se o Petriću mogu naći podaci u gotovo sva-
koj povijesti renesansne filozofije, a o Angelucciju jedva da se
može nešto naći na tako neiscrpnom izvoru informacija kao
što je to internet,
23
osim možda naslova knjige koju je napisao
protiv Petrića. No iako je Angelucci povijesno gledano bezna-
20
Usp. op. cit., str. 62. Qua duplici ratione, rei scilicet et Aristoteli-
cae autoritatis πρὸ τῶν φυσικῶν, Antephysica, appellari debuissent, si ab
Aristotelicis nominibus discedendum fuerat.
21
Quod Metaphysica sint eadem, quae physica, nova Theodori Angelutii
sententia
, Venetiis, 1584, str. 2r. Atque a Francisco Patritio exorsus, audacter
pronuntio, libros Metaphysicos et Aristotelis esse, et sic ab eo appellatos
ordinatosque fuisse;
22
Usp. spomenuti tekst koji je Maria Muccillo objavila 2009. g. i koji
je iznimno informativan (Maria Muccillo, »Un dibattito sui libri metafisici
di Aristotele fra platonici, aristotelici e telesiani (con qualche complicazi-
one ermetica): Patrizi, Angelucci e Muti sul soggetto della metafisica«,
Me-
dioevo, Rivista di Storia della Filosofia Medievale
(a cura di Marco Forlivesi),
XXXIV/2009; str. 221–305.): Chi oso invece attaccare il filosofo chersino fu
un oscuro (almeno a tutt’oggi) personaggio a nome Teodoro Angelucci,
nato a Belforte del Chienti, in provincia di Macerata, nel 1540, e morto a
Montagnana di Padova nel 1600. str. 259.
23
Najviše što sam na internetu našla oAngelucciju jest tekst Francesca
Bottina o Petriću (»Francesco Patrizi e l´aristotelismo padovano«) u kojem
se vrlo šturo spominje Angellucci u vezi s diskusijom s Petrićem o kojoj
je i ovdje riječ. U radovima o Petriću, posebno kada je riječ o
Discussiones
peripateticae
, redovito se spominje Angelucci, ali vrlo površno.
