Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
L
njega do tada nije ni čuo. Nakon što je pročitao kritiku, Petrić se
kod prijatelja raspitao o njemu, a izvješće koje je primio prikazu-
je kritičara u nepovoljnom svjetlu: to je mlad, drzak, besraman,
svadljiv čovjek, misli da sve znade, svakomu proturječi, sofist je
i erističar, studirao je u Parizu, odgojen je na skolastičkoj teolo-
giji, došao je u Italiju iz Francuske. Bio je učitelj gramatike djeci
u kući Antonija Theopula, ali nije htio da ga zovu pedagogom,
nego je tražio da ga zovu filozofom. Ta je slika, premda nam to
danas možda nije u cijelosti jasno, pogrdna i omalovažavajuća.
Petrić prikazuje Angeluccija kao nezrelog, drskog i umišljenog
neznalicu, beznačajnog privatnog učitelja djece koji si umišlja da
je filozof. Njegova je filozofska kvalifikacija nikakva jer je on za-
pravo učio teologiju a ne filozofiju, i to u Parizu – simbolu svega
onoga što talijanska renesansa sagledava kao mrak skolastike.
Omalovaživši i ponizivši kritičara Angeluccija Petrić se utje-
če jednom drugom filozofu, aristotelovcu, također mladom,
Cesareu Cremoniniju, kojemu posvećuje svoju obranu.
11
Petrić
time pokazuje da je bio vrlo spretan jer je učinio dobar izbor.
Cesarea Cremoninija povijest će filozofije kasnije prikazati kao
posljednjeg renesansnog aristotelovca, osobu koja je uistinu bila
sposobna, prema tadašnjim kriterijima, donijeti meritoran sud
o Petrićevu i Angeluccijevu sporu u tumačenju Aristotela. U to
doba (1584.) Cremonini (1552–1613) ima trideset dvije godine,
Petrić (1529–1597) pedeset pet godina, a Angelucci (1540–1600)
četrdeset četiri. Iako je Angeluccija napao kao mladog i neiskus-
nog, Petrić se obraća još mlađem, ali kompetentnom čovjeku i
time pokazuje da ne pobija Angeluccija naprosto zato što je mlad,
nego zato što je njegov stav neutemeljen.
Na taj način Petrić je svoju argumentaciju
ad hominem
, pobi-
janje moralne i stručne kvalifikacije kritičara, obranio od moguće
optužbe da on Angeluccija napada pristrano, odnosno samo zato
Antonio Theopulo Viro Clarissimo dum Brixiam, praeturam gesturus pro-
ficisceretur, magistrum domus iisse. Inde ante tempus, cum domini offen-
sione reversum esse; curasse postea, ut Tarvisum vocaretur gramatices pu-
erullorumque magister. Eo profectum, non pati, Pedagogum se nominari,
Philosophum interim acrem profiteri.
11
Ibidem.
