Uloga Hermesu Trismegistu i Zoroastru pripisanih spisa
XLIV
svega imati na umu
krivu dataciju
tih spisa u renesansi koju Petrić
preuzima od svojih prethodnika. Na jednom mjestu u predgo-
voru svome prijevodu Hermetičkih spisa on ističe »kako su sve
grčke filozofije preuzete iz ove [sc. Hermesove] filozofije«.
Njegov postupak u pokazivanju slaganja i neslaganja Aristo-
telovih učenja s učenjima starih proizlazi upravo iz te krive da-
tacije koja je za njega nesporna. Tako će on u vezi s bilo kojim
predmetom razmatranja navesti najprije stavove Hermesa Tris-
megista, potom pitagorejaca, pa Platona, a tek onda Aristotela.
Kad u potrazi za argumentima protiv Aristotelove originalnosti
Petrić posegne i za onim izvodima iz Hermetičkih spisa, za koje
je posve jasno (naravno nama danas) da su, zapravo, Aristotelovi
stavovi preuzeti u filozofsku literaturu helenističkog razdoblja,
koju čine i Hermesu Trismegistu i Zoroastru pripisani spisi, do-
lazi do gotovo smiješnih situacija. Izraziti je primjer navođenje
»Hermesova stava« po kojem je Bog
nepokretni pokretač
prvog i
vječnog gibanja, stava za kojim Petrić poseže u namjeri da poka-
že Aristotelovu neoriginalnost.
U vezi s postupkom pri posezanju za spisima
priscae theologi-
ae
valja istaknuti kako Petrić na tri načina koristi navode iz spisa.
Ponekad, pokazujući da je Hermes o nečem govorio prije Ari-
stotela, ističe tek da on »spominje« određene pojmove odnosno
teme. Drugi put navodi tek dvije-tri riječi iz Hermesova traktata,
tako na primjer pri prorađivanju nužnosti kaže tek kako Hermes
»govori o nužnosti i svrsi«.
Često se, uspoređujući Aristotelovo izlaganje o određenim fi-
lozofijskim pitanjima s izlaganjem Hermesa i drugih platoničkih
autora, osvrće na stilske značajke izlaganja, pa ističe kako je Ari-
stotelovo izlaganje u odnosu na njihovo
šturo, oskudno i nejasno
.
Kad se danas Petrićeva recepcija spisa
priscae theologiae
anali-
zira uz uvažavanje ispravne datacije, ona postaje značajnom pri-
marno iz aspekta istraživanja samih tih spisa utoliko što omogu-
ćuje uvid u to što je sve iz filozofije Platona i Aristotela preuzeto
u te spise.
Uspoređujući na kraju recepciju hermetičkih spisa u djelu
Discussiones peripateticae
i
Novoj sveopćoj filozofiji,
možemo za-
ključiti da je u
Raspravama
posezanje za izvodima iz Hermesu
