Uloga Hermesu Trismegistu i Zoroastru pripisanih spisa
XXXVII
Nakon što je u prethodnoj knjizi pokazao kako se s obzirom
na predmet istraživanja Aristotelova metafizika može razluči-
ti u znanost o biću, u logiku, teologiju i fiziku te nakon što je
kritički proradio znanost o biću u najopćenitijem smislu, u tre-
ćoj knjizi drugog sveska
Peripatetičkih rasprava
Petrić raspravlja
o slaganju teoloških učenja Aristotela i njegovih prethodnika.
Napominje pritom kako je to tematika (o prvotnim uzrocima)
koju je Aristotel obradio u prvoj od onih knjiga što potpadaju
pod naslov
Mudrost
. Ulazeći u raspravu, ponajprije s Averro-
esom koji Aristotela smatra iznalazačem te znanosti (teologije),
podsjeća na Aristotelove riječi kako je i prije njega bilo mnogo
teologa. Poziva se i na samog Averroesa prema kojemu su i Kal-
dejci mnogo toga o toj tematici već bili istražili. Navodi sve one
među Grcima koji su se, i prema Aristotelovim iskazima, mogli
nazvati teolozima. Značajno je da pritom među teologe ubraja i
Platona.
Petrić donosi potom Aristotelova određenja teologije.
U vezi s govorom o onom božanskom u Aristotelovih pret-
hodnika navodi mjesta iz traktata
Um Hermesu
te traktata
Vrč
ili monada
. U istom odlomku, nazivljući Hermesa Merkurijem,
navodi mjesta iz
Poimandra
,
Djevice svijeta
32
te
Svetog govora
, gdje
se ističe da je Bog dobro, zbiljnost i svrha svega. Hermes dalje u
Sveopćem govoru
ističe kako je Bog i uman (
νοητός
), »i um i pri-
roda« i sam sebi spoznatljiv, a u
petoj knjižici
(to je traktat
Hermes
sinu Tatu
) dodaje da je i »spasitelj bića«. U traktatu
Um Hermesu
32
Traktat u suvremenim izdanjima objavljivan među Stobejevim frag-
mentima pod naslovom Κόρη κόσμου (u Scottovu izdanju u I. svesku kao
XXIII. ekscerpt), a što Petrić navodi kao
Minerva mundi
, ujedno najopsežni-
ji izvod iz Stobejeve zbirke, poduka je Izide sinu Horu o stvaranju svijeta i
čovjeka i utoliko zanimljiv renesansnim filozofima koji su se trudili poka-
zati sukladnost hermetičkog i kršćanskog nauka. Prikaz stvaranja svijeta
izložen u tom izvodu iz Stobeja može se sažeti u sljedećoj izjavi: »Cum
haec dixissent, subrisit Deus. Et dixit. Fiat natura… Dixit Deus, et fuit.«
Petrić traktat objavljuje pod naslovom
Hermetis Trismegisti Ex sacro libro
cognominato Minerva mundi
kao XIII. traktat
Corpus
-a. U Scottovu izdanju
naslov traktata što ga Petrić prevodi kao
Minerva mundi
preveden je kao
Zjenica svemira
(»Eye-pupil of the Universe«).
