Uloga Hermesu Trismegistu i Zoroastru pripisanih spisa
XXXIX
i da ga se ne može imenovati. Taj stav mnogi smatraju karak-
terističnim upravo za Hermetičke spise, a izričito je izložen u
petom traktatu
Corpus hermeticum-a
naslovljenom s
Hermes sinu
Tatu.
34
Dok je u prethodnim knjigama prorađivao logiku, filozofiju
i teologiju, discipline čije je iznašašće Averroes, prema Petriće-
vu mišljenju, pogrešno pripisivao Aristotelu, jer je ovaj zapravo
samo nastavio rad svojih prethodnika u tim disciplinama, dotle
se u četvrtoj knjizi Petrić posvećuje preispitivanju matematike,
točnije, ispitivanju slaže li se Aristotel i u pogledu stavova o ma-
tematici sa starima. Pritom tvrdi kako su matematiku otkrili egi-
patski svećenici, što potvrđuje i sam Aristotel. U ovoj knjizi ne
navodi nijedno mjesto iz Hermesovih djela, već samo napominje
kako je Pitagora tezu, po kojoj se sva bića sastoje od brojeva, pre-
uzeo od Hermesa i prenio je u Grčku. I glazbu je Pitagora, prema
Petriću, u Grčku prenio iz Egipta.
Na početku pete knjige Petrić ističe kako poredak raspravlja-
nja slijedi Aristotelovo određenje uloge i položaja pojedine zna-
nosti, od kojega se on ograđuje. Tu govori o slaganju Aristotela
i starih u pogledu prirodne znanosti. Ističe kako i sam Aristotel
spominje prirodoslovce koji mu prethode, uglavnom osporava-
jući njihove postavke. Naglašavajući kako je Aristotel svoju fi-
lozofiju prirode izložio u pedeset knjiga, Petrić pokazuje da se
ključni pojmovi Aristotelove prirodne filozofije nalaze i u stari-
jih autora. Petrićeva teza glasi »…sve su uzroke i počela filozofi
prirode stariji od Aristotela i poznavali i raspravili«. Od starih
autora i sam Aristotel, prema Petriću, navodi Demokrita, Empe-
dokla, pitagorovce, Parmenida, Melisa.
Zanimljivo je da na kraju izlaganja u petoj knjizi ističe kako
su svi veliki prethodnici Aristotela nastojali steći znanja o prirodi
svim sredstvima i prenijeti ih »Grcima od barbara«. On, dakle,
prihvaća već u nekih grčkih mislilaca prisutno uvjerenje da je
sva znanost Grcima došla od barbara. Ipak, u ovoj knjizi ni na
jednom mjestu ne spominje Hermesa.
34
Taj će nauk eksplicitno biti izložen u tekstovima što se pripisuju Dioniziju
Areopagiti u vidu »negativne teologije« u 6. stoljeću.
