Uloga Hermesu Trismegistu i Zoroastru pripisanih spisa
XLI
Za tezu o vječnosti svijeta navodi kako je Aristotel preuzima
od Okela. Zanimljivo je da pritom ne navodi mjesta iz hermetič-
kih traktata u kojima se iznosi ta teza.
37
Napose ekstenzivno izlaže u ovoj knjizi Hermesove stavo-
ve vezane uz uzroke, napose svršni uzrok. Pritom, pozivajući se
na Psela, navodi sasvim kratko i neka kaldejska učenja. U vezi s
tim raspravlja o počelu te navodi iz hermetičkog traktata stavove o
ustroju svemira koji ukazuju na jedno počelo – Boga i dobro, koje
djeluje preko uma. U hermetičkom traktatu su, po Petrićevu mišlje-
nju,
posve jasno
izloženi stavovi o tvornom i svršnom uzroku svega.
Iz toga slijedi ne samo to da Aristotel nije prvi tematizirao pitanje
uzroka, već i to da je hermetičko izlaganje
jasnije
od Aristotelova.
38
U istoj knjizi govori Petrić još o duhu, o (slijepoj) sreći, slučaj-
nosti, o pripatcima te o gibanju, tvrdeći kako je nauk o gibanju prije
Aristotela izložio Hermes. Govoreći o gibanju neba, tvrdi kako je
to da se nebo giba u krugu prije Platona naučavao i Hermes u
Sve-
općem govoru
. Raspravljajući o elementima od kojih se sastoji svijet,
navodi Hermesove stavove izložene u
Sveopćem govoru
i prvoj knji-
zi
Asklepija
, gdje ovaj tvrdi da se svijet sastoji od četiri elementa.
Nije dakle, ističe Petrić, Empedoklo, ali ni Aristotel bio prvi koji je
tvrdio da se svijet sastoji od četiri elementa, već je to bio Hermes.
U sedmoj knjizi pokazuje se Aristotelovo slaganje sa starima
u vezi s djelatnom filozofijom. Na kraju te knjige Petrić govori o
umu, najbožanskijem dijelu čovjeka, ističući kako su daleko iz-
vrsnija određenja uma dali Platon, pitagorejci i Merkurije – pisac
egipatske teologije te Zoroaster negoli Aristotel.
Osma knjiga prorađuje uzgrednice. U njoj Petrić prorađuje
temeljne logičke kategorije i u njoj ne spominje ni Hermesa ni
Zoroastra niti jedno njihovo djelo.
37
U nekoliko traktata
Corpus hermeticum
-a izričito se govori o vječnosti
svijeta, tako u traktatima X., XII. i XVIII., premda se pritom ujedno tvrdi i
da je svijet
stvoren
vječnim od Boga; npr. u traktatu XVIII. stoji: »Mundus
vero a patre aeternus et immortalis factus est.«
38
Pritom Petrić najvjerojatnije misli na IX. traktat
Corpus
-a, no o jed-
nom počelu kao Bogu i najvišem dobru govori se i u nekolicini drugih
hermetičkih traktata.
