Uloga Hermesu Trismegistu i Zoroastru pripisanih spisa
XLII
Nakon ove analize koja pokazuje da se, argumentirajući pro-
tiv originalnosti Aristotelovih teza o pojedinim filozofskim te-
mama, Petrić poziva na stavove, prije svega, Hermesa Trismegi-
sta, i mnogo rjeđe na one Zoroastra, postavlja se pitanje kako to
da Petrić ključne argumente protiv Aristotela traži upravo u ovih
drevnih teologa. Da bismo došli do odgovora na to pitanje, valja
izvidjeti kako Petrić određuje ulogu i mjesto tzv.
prisci theologi
,
poglavito Hermesa Trismegista i Zoroastra u svojim
Raspravama
.
Rečeno je već kako genealogiju tzv.
prisci theologi
uspostavljaju
Marsilio Ficino i Pico della Mirandola, a ona s neznatnim varijaci-
jama glasi otprilike ovako – Zoroaster, Hermes Trismegist, Orfej,
Pitagora, Platon. Iscrpnu genealogiju drevnih mudraca donosi
Petrić u prvoj knjizi trećeg sveska svojih
Peripatetičkih rasprava.
Iz
te je genealogije vidljivo
kako je Petrić uvjeren da su pitagorejci
primili svoja znanja od Egipćana, a ovi od Kaldejaca. Zoroaster
je, po njegovom mišljenju, »prvi njegovao ili obnovio mudrost«
(na jednom mjestu reći će za njega da je »antiquissimus omnium
sapientum«), a slijedi ga Hermes Trismegist. Od Kaldejaca je, na-
ime, ova mudrost prešla u Egipat, i to preko Abrahama koji je bio
u srodstvu sa Zoroastrom.
Bez obzira na kronološki primat Zoroastra, kad poseže za
argumentima protiv Aristotelove originalnosti, rijetko navodi
mjesta iz Zoroastru pripisanih
Kaldejskih proroštava
, a vrlo često,
gotovo na svakom drugom listu, mjesta upravo iz Hermesovih
spisa, što je značajno naglasiti u vezi s istraživanjem uloge i mjes-
ta ovih dviju tradicija
priscae theologiae
u okviru Petrićeva opusa.
Razloge tome treba tražiti ili u činjenici da u vrijeme pisanja dru-
gog sveska
Rasprava
još nije imao u potpunosti dovršen prijevod
Kaldejskih proroštava
ili u tome što Hermetički spisi iznose jedno
koherentnije učenje odnosno u tome što su manje »pjesnički« u
izričaju. S obzirom na to da se na više mjesta poziva na neke
sasvim općenite stavove što ih pripisuje Kaldejcima i Zoroastru,
skloni smo prikloniti se drugom razlogu.
Ono što u analizi
Peripatetičkih rasprava
, a u vezi s recepci-
jom spisa
priscae theologiae
možda najviše intrigira jest razlika u
stupnju Petrićeve kritičnosti iskazane spram Aristotela i aristote-
lovske tradicije s jedne, i platoničke tradicije zajedno sa spisima
