Uloga Hermesu Trismegistu i Zoroastru pripisanih spisa
XXXII
Prelazi zatim na razglabanje o »prvotnim dijelovima dijalek-
tike«, tj. o pojmovima, sudovima, oblicima dokazivanja, meto-
dama i pobijanju lažnih dokaza. Prorađuje potom Aristotelove
kategorije: supstanciju, kolikoću, kakvoću i odnos. Uz svaku po-
jedinu kategoriju navodi kako je i
prije Platona
poznaje i često na-
vodi, između ostalih, i Hermes. U Hermesa se na primjer pojam
supstancija navodi na toliko mjesta, da Petrić drži nepotrebnim
da ih sve navodi. Pritom valja naglasiti da se u samim Hermetič-
kim spisima, dakle u
Corpusu
,
Asklepiju
i Stobejevim fragmenti-
ma, nigdje izričito ne tematizira pitanje kategorija na onaj način
na koji to čini Aristotel.
Na kraju te rasprave Petrić ističe da ne samo da su Aristo-
telove temeljne logičke postavke sukladne s postavkama pret-
hodnika, već je on i primjere za njih našao u njihovim djelima i
naprosto ih preuzeo.
Petrić zatim razrađuje pojedine Aristotelove logičke knjige
(
O tumačenju, O zaključivanju
), osporavajući pritom tezu po ko-
joj je Aristotel prvi iznalazač nekih ključnih logičkih pojmova.
Tako tvrdi da je »indukciju koju objašnjava [sc. Aristotel] u
Prvoj
analitici
, zapravo pronašao Sokrat«. Raspravlja još o različitim
logičkim postupcima, o definiciji, diobi, dokazu. Značajno je na-
pomenuti da Petrić, govoreći o definiciji, spominje »definicije raz-
nih stvari« prisutne u učenjima pitagorejaca što će ih on izložiti
u svojoj
Riznici mudrosti
(
Thesaurus sapientiae
). To znači da je u
vrijeme pisanja drugog sveska
Rasprava
još uvijek imao u planu
objaviti tu zbirku tekstova starih mudraca.
Kad na kraju, nakon iscrpnog razglabanja o pojedinim di-
jelovima Aristotelove logike, zaključuje kako je dokazano da je
postojalo slaganje u logičkim učenjima između Aristotela i Plato-
na, jasno je da Petrić poručuje kako Aristotel na području logike
zapravo nije donio ništa novo. Iz toga jasno proizlazi da mu cilj
i nije bio da pokaže slaganje između učenja Aristotela i prethod-
nika, već Aristotelovu neoriginalnost.
U drugoj knjizi drugog sveska Petrić ponavlja tvrdnju o Ari-
stotelovoj
Metafizici
koju je izložio u prvom svesku
Rasprava
, po
kojoj se u Aristotelovoj
metafizici
radi zapravo o dvije znanosti
