Uloga Hermesu Trismegistu i Zoroastru pripisanih spisa
XXIII
tinski objavljuje Petrić u Dodatku svoje
Nove sveopće filozofije,
i to
kako u ferarskom izdanju iz 1591. tako i u onom venecijanskom
iz 1593. godine. Izvodima iz tih spisa obilno se koristi u svome
glavnome djelu, no mnogi navodi iz spisa prisutni su već u
Peri-
patetičkim raspravama
.
U Dodatku
Nove sveopće filozofije
u kojem objavljuje Herme-
su Trismegistu i Zoroastru pripisane spise s grčkim originalom i
svojim prijevodom na latinski, Petrić donosi ispred svoga prije-
voda uvode iz kojih saznajemo ponešto o, za njega neospornom
autoru Hermetičkih spisa, Hermesu Trismegistu te Zoroastru,
koje i on, kao i većina renesansnih novoplatoničara, veoma cijeni
kao najznačajnije predstavnike
prisci theologi.
U uvodnom dijelu Hermesu Trismegistu pripisanih spisa
Petrić iznosi, prije svega, genealogiju Hermesa Trismegista, a
potom i dvadeset knjiga
Corpus hermeticum
-a te spis
Asclepius
koji se sastoji od tri knjige, a sačuvan je isključivo u latinskoj ver-
revelacije susreće i drugdje u onovremenoj literaturi. U svakom slučaju
za duh vremena što se očituje u spisima odredbeno je da se znanost više
ne traži zbog nje same već ona predstavlja primarno put spasenja, put k
Bogu. U spisima, međutim, nema ni traga nikakvim ceremonijama ni bilo
kakvom kultu. Filozofijsku pretpostavku spisa nalazimo u filozofiji plato-
nizma, naročito srednjeg platonizma, i stoicizma. Hermetički spisi nastaju
u intelektualnom ozračju u kojem koegzistiraju filozofija novoplatonizma,
mlado kršćanstvo i gnostički pokret. Obično se dijele na spise učenog i
spise popularnog hermetizma. Prvu skupinu kojom ćemo se baviti u ovoj
analizi recepcije hermetičkih spisa u
Discussiones peripateticae
čine
Corpus
hermeticum
pisan na grčkom (smatra se da je preveden s egipatskog),
Ascle-
pius
,
latinski tekst pripisan Apuleju iz Madaura (tako misli i Petrić) koji je
tijekom srednjeg vijeka bio objavljivan s Apulejevim spisima, te Stobejevi
fragmenti sakupljeni u zbirku
Anthologium
nastalu oko 500. godine, koju
posjedujemo također samo na latinskom. Spisi popularnog hermetizma
odnose se, kako je već rečeno, uglavnom na astrologiju, alkemiju, magiju i
jatromatematiku odnosno medicinu.
Corpus hermeticum
koji se kao zbirka
javlja u rukopisima iz 14. stoljeća (premda ima indicija da je zbirka po-
znata već u 11. odnosno 12. stoljeću), izvorno nema naslova. Svaki pojedi-
ni traktat ima svoj podnaslov, a zbirka traktata tek je od novijih izdavača
imenovana kao
Corpus hermeticum. Corpus, Asclepius i
Stobejev
Anthologium
obično se naslovljuju s
Hermetica
. Kad u tekstu Hermetički spisi pišemo
velikim slovom, mislimo na zbirku traktata učenog hermetizma.
