Uloga Hermesu Trismegistu i Zoroastru pripisanih spisa
XXVI
Asklepiju ispravno znati
; XX.) H. T.
Ex III. Ad Asclepium/
H. T
. Iz
III
. Asklepiju.
11
Pravi se motivi Petrićeva bavljenja spisima
priscae theologiae
,
dakle Hermetičkim spisima i spisima pripisanim Zoroastru, tj.
Kaldejskim proroštvima
, kako je naglašeno na početku, otkrivaju u
potpunosti upravo u njegovoj »novoj« filozofiji. Budući da izvo-
de iz tih spisa nalazimo već u ranijem djelu
Peripatetičke rasprave
,
postavlja se pitanje motiva i razvoja njegova interesa za tu tradi-
ciju.
Iz Petrićeve korespondencije, međutim, saznajemo o njegovu
interesu za spise
priscae theologiae
i prije nastanka
Rasprava
. On je,
naime, već u pismu iz 1571. (dakle deset godina prije nego li će
objaviti
Discussione
s), upućenom Vincenzu Pinelliju,
12
poznatom
padovanskom meceni koji je u svom domu ugošćivao tada naj-
znamenitije intelektualce s kojima je često vodio koresponden-
ciju, a među njima je bilo i mnogo hrvatskih renesansnih filo-
zofa, pisao kako je prikupio spise »degli antichissimi philosophi
gentili e greci, qui ante Platonem et Aristotelem scripserunt«. Iz
jednog kasnijeg pisma što ga piše Pinelliju jasno je da prikuplja
materijal za knjigu što je trebala nositi naslov
Antiquissimorum
sapientum, tam gentilium quam Graecorum qui ante Platonem et Aris-
totelem philosophati sunt libelli, fragmenti, dogmata a F. P. collecta
.
Opisujući Pinelliju sadržaj planirane knjige, na prvom mjestu
navodi Petrić spise koje »prema Gemistu zove
Logia Zoroastri
« s
komentarom i fragmentima Kaldejaca, zatim spise Asiraca, Brah-
mana, Egipćana, orfika, pitagorejaca i drugih. To je, u stvari, na-
crt za njegov
Thesaurus sapientiae
(
Riznica mudrosti
) što ga je bio
11
Od dvadeset traktata objavljenih u Dodatku NSF Petrić u drugom
svesku
Peripatetičkih rasprava
navodi sljedeće (navodim skraćene naslove):
Poimander
,
Sermo sacer, Sermo universalis
,
Hermes Trismegistos ad filium suum
Tatium, Mens ad Hermetem, Quod in solo Deo bonum, Clavis, De mente commu-
ni, Sermo crater vel Monas, Minerva mundi,
traktat koji navodi kao
»libellus
ultimus«
te
»Resurrectio«
(među traktatima u njegovu izdanju
Corpus
-a ne
postoji traktat pod tim naslovom; kad se poziva na mjesto iz traktata pod
tim naslovom u
Raspravama
, donosi zapravo navod iz traktata
Ad filium
Tatium in monte sermo
).
12
O tome vidi više u:
Lettere ed opuscoli inediti di Francesco Patrizzi,
ed.
critica a cura di D. Aguzzi-Barbagli, Firenze, 1975.
