Petrićev platonizam u
Peripatetičkim raspravama
XIV
egidom kršćanstva.
7
No, Petrićevo »slaganje« o ovom kontek-
stu znači nešto sasvim drugo. Petrić ne ide za time da pokaže
kako se Aristotel dobro uklapa u platoničku tradiciju, već želi
pokazati da se Aristotelove misli i stavovi slažu s onima njego-
vih prethodnika i suvremenika (kako ih je Petrić datirao) eda bi
prokazao Aristotela bilo kao plagijatora bilo kao neoriginalnog
mislioca. Petrić ne želi pomirbu Aristotela s Platonom u okviru
kršćanstva, za njega je »concordia« znak Aristotelove slabosti i
bespotrebnosti.
Ovdje treba spomenuti i to da se Petrić sam osvrće na kon-
kordizam. Na početku drugog sveska Petrić ističe da je već bilo
važnih autora koji su pisali o tome da se Platonovo učenje podu-
dara s Aristotelovim: spominje Porfirija, Simplicija, Boetija, Pica
i danas gotovo zaboravljenog Vicomercata, no samo kao autore
koji su pisali o podudarnosti dvojice filozofa – Platona i Aristote-
la, no čiji su spisi izgubljeni.
8
To Petriću daje za pravo da se stavi
u poziciju kao da bi svaka
moguća
usporedba Platona i Aristotela
bila poput njegove, tj. u korist platonizma i protiv Aristotela: Pe-
trić uspoređuje Aristotela s platonskom tradicijom onako kako bi
ikoji drugi
filozof to učinio.
9
Zanimljivo je pritom pitanje zašto se
Petrić poziva na onu konkordističku struju koja je u pozitivnom
svjetlu naglašavala bliskosti Aristotela i Platona (što je sasvim
suprotno Petrićevoj nakani), a uopće ne spominje one autore koji
7
Manifestna je prva rečenica Steucove
De perenni philosophia
: »Kao što
je jedno princip svih stvari tako je uvijek bila kod svih jedna i ista znanost
o njemu, što svjedoče razum i spomenici mnogih naroda i spisa.« (»Ut
unum est omnium rerum principium sic unam atque eandem de eo scien-
tiam semper apud omnes fuisse, ratio multarumque gentium ac literarum
monimenta [sic!
LB
] testantur.«) Agostino Steuco,
De perenni philosophia
libri X
, Baslileae: Per Nicolaum Brzling et Sebastianum Francken, 1542.
Dobar pregled »vječne filozofije« u renesansni može se pronaći u Erna Ba-
nić-Pajnić, »Značenje i uloga ‘priscae theologiae’ i ‘philosophiae perennis’
u okviru renesansnog filozofijskog mišljenja«,
Godišnjak za povijest filozo-
fije
, 3/1985, 159–177.).
8
V. str. 13, 15 dolje.
9
V. str. 15 dolje: »A kamo sreće da su ostali spisi o toj stvari, bilo svih,
bio nekoga od njih, jer bi nas čovječuljke bili oslobodili ovog velikog na-
pora!«
