XI
Petrićev platonizam u
Peripatetičkim raspravama
– svezak drugi
L
UKA
B
ORŠIĆ
Podnaslov drugog sveska
Peripatetičkih rasprava
– »Slaganje
Aristotela i starih filozofa« može zavarati. Za razliku od rekonci-
lijantno-konkordističke tendencije jednog Pica della Mirandole,
Petrićeva je motivacija »slaganja« sasvim suprotna: Petrić uspo-
ređuje platonsku tradiciju i Aristotelovo filozofiranje kako bi
objelodanio Aristotela kao minornog filozofa. Poznat je općenit
opis Petrićeve metode opovrgavanja Aristotela: ono što je kod
Aristotela dobro, to je preuzeo od prijašnjih mislilaca – posebice
od platonske tradicije, dok je pak ono što je Aristotel izvorno pri-
donio filozofiji zapravo promašaj. U pozadini te postavke stoji
glavni cilj Petrićeve misije: on želi zamijeniti Aristotelovu sko-
lastičku dominaciju platonizmom. Da bi to postigao, potrebno
je Aristotelov nauk potpuno obezvrijediti i Petrić to čini tako što
pokazuje da ondje u čemu je Aristotel originalan mislilac, tamo je
njegova misao netočna, neprecizna i nedostatna, a ondje u čemu
je Aristotelova misao dobra, tamo je plagijator.
S obzirom na veći broj objavljenih radova koji se tiču mate-
rije kojom se Petrić bavi u drugom svesku
Peripatetičkih rasprava
,
gdje su pojedine teme detaljnije obrađene i na koje mogu upu-
titi zainteresiranog čitatelja,
1
smatram prikladnim ovdje izloži-
1
Usp. Luka Boršić, »Ta endoxa – probabilia oder opiniones receptae«
u
Interpreting Tradition andModernity
, E. Banić-Pajnić, L. Blažetić, M. Girardi
Karšulin, I. Kordić i I. Martinović (ur.), (Zagreb: Institut za filozofiju), 2004,
str. 65–91; Luka Boršić, »Renesansna kritika Aristotela i početak moderno-
znanstvenog mišljenja« u
Filozofija i znanost (I)
, S. Arnautović, S. Kutleša
i V. Preljević (ur.), (Sarajevo, Zagreb: Filozofsko društvo Theoria, Matica
hrvatska), 2006, str. 63–76; Luka Boršić, »Petrićeva kritika Aristotelova poj-
ma οὐσία u
Discussiones peripateticae
«,
Cris
, sv. 1/2009, 2009, str. 177–185.;
