Neposredna recepcija
Peripatetičkih rasprava
LIII
Petrića ona uopće nije znanost: niti ju je Aristotel tako naslovio
niti je uopće tih četrnaest knjiga koncipirao kao cjelinu i jednu
posebnu znanost.
Suvremena povijest filozofije ne slaže se s Petrićevim
gene-
ralnim
stavom o Aristotelu. Aristotel je veliki filozof i, uza sav
utjecaj koji su Platon i neki drugi imali na njega, on nipošto nije
plagijator niti je iz puke ambicije da sebe istakne kritizirao svoje
prethodnike. Aristotel i danas važi kao jedan od najvećih filozofa
i najvećih umova uopće.
S druge strane suvremena istraživanja gotovo jednoglasno
podržavaju Petrićev stav da
Metafizika
nije jedna znanost, nego
da je konglomerat znanosti.
16
Ono što je u polemici Petrića i An-
geluccija posebno zanimljivo jest sljedeće: za tu su polemiku u
počecima istraživanja
Peripatetičkih rasprava
znali rijetki istraži-
vači Petrića jer im, čini se, nije bila posebno zanimljiva. U vrijeme
kada sam u disertaciji i u knjizi koja je iz nje proizašla (
Filozofska
misao Frane Petrića
) jedno poglavlje posvetila polemici između
Frane Petrića i Teodora Angeluccija povodom Petrićevih
Peri-
patetičkih rasprava
i osobito povodom pojma Aristotelove meta-
fizike, ta tematika nije bila posebno tematizirana. Nastavljajući
istraživanja započeta u disertaciji 2004. g. objavila sam članak o
toj temi u
Prilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine
.
17
Izvan Hrvatske ta se situacija promijenila tek 2009. godine
kada je Maria Muccillo, koja je jedna od plodnih i uglednih tali-
janskih istraživača Petrićeva djela, objavila članak »Un dibattito
sui libri metafisici di Aristotele fra platonici, aristotelici e telesiani
(con qualche complicazione ermetica): Patrizi, Angelucci e Muti
16
Usp. J. Barnes, »Uvod u Aristotelovu Metafiziku«,
Aristotelova
Me-
tafizika
. Zbirka rasprava
(priredili Pavel Gregorić i Filip Grgić), Zagreb
2003, str. 33–70.
17
Usp. Mihaela Girardi-Karšulin,
Filozofska misao Frane Petrića
, Zagreb
1988, str. 124–145.; također Mihaela Girardi-Karšulin, »Polemika između
Frane Petrića i Teodora Angeluccija«,
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske
baštine
59–60/2004, str. 103–117. U to doba Angeluccija su, doduše uzgred,
spominjali gotovo svi radovi koji se bave Petrićevim
Discussiones peripateti-
cae
, ali nitko tada nije niti pokušao ući u
meritum
stvari, tj. u analizu onoga
oko čega se vodila polemika, a čime sam se ja bavila.
