PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 4.
237
5
površinu što su u prirodnim tijelima i u materiji, nego, želi li ih
uvrstiti u svoju zadaću, nužno je da se posluži apstrakcijom, jer
su inače zadaća fizičkog motrenja, tako i suzvučni brojevi, nisu li
apstrahirani, ne će biti ni matematski; razmatrani pak u materiji,
nesumnjivo su zadaćom filozofa prirode. [224] Nije stoga isprav-
no glazbu podvoditi pod rod matematskih znanosti, kao ni per-
spektivu, ni mehaniku, ni graditeljstvo, ni neke druge stvari. No,
to je usput, iako ne bez korisne veze, ovamo ubačeno.
Matematika nije ispravno smještena
između teologije i prirodne filozofije
[na margini]
Neka se tomu svakako pridoda kako je Aristotel matematiku,
iako nije znanost, na taj način neispravno smjestio kao srednju iz-
među teologije i filozofije prirode: u 1. poglavlju 4. knjige
Filozofije
tu je stvar ovim riječima razjasnio: »Fizika je, naime, o onomdodu-
še odvojenom, no ne i nepomičnom; neki pak dijelovi matematike
doduše o nepomičnom, no ipak ne i nasumice odvojenom, nego
kao u materiji; prva je pak znanost o odvojenom i nepomičnom.«
I u 6. poglavlju 3. knjige
Mudrosti
: »Fizika je o onom što u sebi ima
princip mijene, a motriteljska je matematika o ponečemu što ostaje
ono sámo, no ne i odvojeno. Dakle, o odvojenom i nepomičnom
biću ima neka [znanost] različita od obiju tih znanosti, ako doista
postoji neka takva supstancija, velim – odvojena i nepokretna.«
10
15
20
