PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 4.
245
15
10
5
bit. Svakako će slijediti da koliko biti ima, isto će toliko biti dije-
lova filozofije i znanosti, to jest najmanje deset; toliko je, naime,
prema njegovim naucima, najopćenitijih biti, [to jest] deset ka-
tegorija. ‘Usia’ je, naime, kao što smo vidjeli,
τὸ τὶ ἐστὶ
, ‘ono što
nešto jest’, i ono takvo da ima nekakvo nastajanje i propadanje i
promjenu.
Ali, kao što u supstanciji biva nastajanje i propadanje, a u
kvantiteti povećavanje i smanjivanje, a u kvaliteti mijenjanje, a u
»gdje« premještanje, a u »kada« nastajanje i propadanje prošlog,
sadanjeg i budućeg; kao što djelovanja i trpnje jesu ili gibanje
ili gibanjem nastaju a i položaj se mijenja, tako su također ‘ima-
ti’ i odnos – ‘usia’, iako ona ponajmanja. I sve kategorije imaju
ono
τὸ τὶ ἐστὶ,
‘što nešto jest’, kao što nas je on sâm poučio u
4. poglavlju 5. knjige
Filozofije
: »Jer ‘ono da nešto jest’ na jedan
način naznačuje supstanciju i ‘ovo nešto’, a na drugi pojedine od
kategorijā: ‘koliko’, ‘kakvo’, te ino takvo.« Prema tome, ‘usia’ je
i bit svima kategorijama zajednička: deset je, dakle, biti, deset je,
dakle, dijelova filozofije i znanosti. I na taj će se, napokon, način
cjelokupna matematika smjestiti među znanosti.
Ne bi ipak bilo ispravno ustanoviti samo tri znanosti. Budući
da je Aristotel ustanovio, dakako, teologiju i fiziku kao znanosti u
rodu supstancija, aritmetiku pak i geometriju u rodu kvantitete,
komu je dvojbeno da se i pod inim kategorijama – shodno bitnim
razlikama stvarī svakoj pojedinoj od njih podmetnutih – dadu
uspostaviti druge znanosti; i to onda kad budemo iznašli uzroke,
principe i trpnje postojeće u svakome podmetu. Kako to pitanje
do sada nije bilo u dostatnoj mjeri raspravljeno a broj je znanosti
krivo tradiran zbog dvojbena i pravilu oprečna utemeljenja, ono
se čini novim. Ipak ne bi bilo bez svoje hvalevrijednosti ako bi se
netko upustio u to područje da marno uđe u trag broju znanostī
i njihovim rodovima. Neka to bude rečeno u dosljednoj svezi sa
20
25
30
