PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 4.
235
20
25
10
5
geometriji, i ne valja ju ubrajati u matematiku. Budući pak da je
gibanje neba trpnja njegovoj supstanciji vlastita, a da je zadaća
te znanosti razmatrati ne samo ‘ono što u nečemu po sebi jest’,
τὰ καθ' αὑτὸ ὑπάρχοντα
nego i podmetnuti mu rod te principe
toga roda te uzroke mu i elemente, što je Aristotel poučavao na
nemalo mjestā, svakako će astrolog, koji po priznanju svih motri
gibanje neba, motriti i supstanciju neba podmetnutu tomu giba-
nju te principe mu i uzroke. I ne čini se da ima ikakav uzrok zbog
kojega bi naravoslovac sebi prisvojio motrenje nebeske supstan-
cije. Nego, ako se supstancija neba podmeće astrologijskomu
motrenju, što je Aristotel prenio u 8. poglavlju 4. knjige
Mudrosti
:
»Mnoštvo pak premještanja treba promatrati iz one među ma-
tematičkim znanostima filozofiji najvlastitije: iz astrologije; ona,
naime, provodi motrenje doduše osjetilne, ali vječne supstancije.
Druge se pak ne bave nikakvom supstancijom, na primjer ona o
brojevima«, ona će se ispravno smjestiti između one dvije, teolo-
gije i fizike, kao treća i srednja; i ne će joj biti mjesta među ma-
tematikama, budući da nijedna od njih, kako je i sam izjavio, ne
motri supstanciju. Zašto se, onda, na tom istom mjestu kaže »od
matematičkih znanosti [filozofiji] najvlastitija«?
Glazba pak, koja promatra suglasja zvukova i trpnje u njima
po sebi postojeće, te principe im, uzroke i elemente, isto se tako
neispravno smjêštā među matematike, a ne podmeće se ispravno
ni aritmetici, zato što suzvučja za uzroke i elemente imaju broje-
ve. Nisu, naime, ti brojevi odvojeni od materije i apstraktni, ka-
kvo je sve što čini matematičar, nego su glazbeni brojevi prirodni
brojevi, smješteni u onim tijelima koja proizvode dotične zvuko-
ve i suzvučja. Jer, kao što matematičar ne promatra točku, crtu i
15
