PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 4.
227
Stoga Aristotel naziva ‘usia’ što god koristi definiciji: dakako za
bit, a ne za supstanciju, kako je to držala gomila peripatetičara
latinskoga imena – jer oni i govore i uče te mladež u zabludu
dovode da definicija pripada samo supstanciji, to jest prvoj ka-
tegoriji, a nikako akcidentima: svakako na temelju nauka Aristo-
telovu nauku suprotna; ovaj je u 4. poglavlju 5. knjige
Filozofije
,
raspravljajući o definiciji napisao ovo: »Jasno je pak to da prva i
naprosto definicija, kao i ‘ono-što-bijaše-biti’, pripadaju supstan-
cijama. No slično i drugima, samo ne prvenstveno«, dakako zato
što je supstancija tako reći prva od ostalih kategorija, u njoj se
nalazi ostalo.
Kako Aristotel rabi naziv
‘
usia
’
[na margini]
Od svega toga zadržimo ovo troje. Prvo, da Aristotel rabi
naziv ‘usia’ i za supstanciju podmetnutu akcidentima i za bilo
koje bit. Drugo, da bit naznačuje bilo koje biće. Treće, da se ‘usi-
jom’ i biti naziva sve ono što razjašnjuje definicija. U kojemu
pak značenju – supstancije [222] ili biti – valja razumijevati prije
navedeno mjesto, na kojem je rečeno da ima onoliko dijelova fi-
lozofije koliko ima ‘usija’ – ono je doista jako nejasno i dvojbeno.
Na koji se god, naime, od dvaju načina ono shvatilo, donosi ne
male poteškoće. Jer, razumijeva li se u značenju supstancije, ne
će postojati više nego dvije filozofije: dvije je naime, supstancije
uspostavio u 1. poglavlju 4. knjige iste
Filozofije
: »Ne postoji li,
dakle, neka druga supstancija osim onih koje jesu po prirodi,
fizika će biti prva znanost; ako pak neka nepokretna supstancija
postoji, itd.« S toga je razloga kao prvu znanost postavio teolo-
giju. Dakle, budući da, kako kaže, ne postoji neka treća osim tih
dviju supstancija, zašto je u 4. knjizi
Filozofije
i u 3. knjizi
Mu-
drosti
matematiku postavio kao treću znanost? Jer, ako se broj
15
20
25
10
5
