223
[221]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK II. KNJIGA 4.
O matematici
Do sada smo raspravljali o tome kako je iznašašće logike,
filozofije i teologije Averoes neistinito pripisao Aristotelu, i po-
kazali smo slaganje sa starim filozofima, koje je njegov čitatelj
gotovo u svemu tome želio imati. U ovoj ćemo knjizi podvrgnu-
ti provjeri matematičke nauke. Premda ih Averoes nijednom
riječju ne spominje niti je itko ikad njihovo iznašašće pripisao
Aristotelu, ipak, jer se činilo da ne će biti ni beskorisno ni ne-
ugodno da i u ovome dijelu znanosti otkrijemo kako se Aristotel
slagao sa starima, ushtjelo nam se zaletjeti i u to područje. Neka
početak tog zaleta bude ono što Aristotel u 1. knjizi
Filozofije
, u
2. poglavlju, ima ovako: »I onoliko je dijelova filozofije koliko je
‘usijā’, stoga je nužno da neka od njih bude prva a neka sljede-
ća.« Kao što je jedna od ‘usija’ očito prethodna, druga sljedeća,
tako trebaju biti i dijelovi filozofije, a to su znanosti: jedna pret-
hodna, druga sljedeća.
Dvostruko značenje nazivka
‘
usia
’
[na margini]
Nazivak pak ‘usia’ ima dvostruko značenje; znači, naime, i
supstanciju, dakako onu koja nije ni u čemu a svima se ostalim
stvarima uzima kao temelj: nju svagdje običavaju nazivati i na-
zivkom »subjekt«. U drugom značenju ‘usia’ će se zvati isto što i
biće,
ὕπαρξις
, ‘postojanje’, ‘bit’; time nije obuhvaćeno samo ono
20
5
10
15
25
