PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 4.
225
20
25
10
5
prvo značenje, nego svaka pojedina bit sadržana u 10 kategorija;
kao, na primjer, kad on Boga i biti pokretače nebesa naziva ‘usia’,
a oni ne bivaju podmetnuti nikakvim akcidentima, nikako ih ne
valja uzimati u onome prvome značenju ‘usije’, nego u drugome.
U tom značenju rabi naziv ‘usia’ u 13. poglavlju 2. knjige svega dva
puta, a u 14. poglavlju također dva puta: »A od stvari po sebi neke
su to po ‘usiji’, na primjer pravac, kvantiteta«; »Trpnje pak i stanja
takvē su ‘usije’, na primjer ‘mnogo’ i ‘malo’.« I u 1. poglavlju 5. knji-
ge
Mudrosti
: »A znakom je da je ponajmanje neka ‘usia’ i neko biće
ono što je prema čemu.«
1
Na tom se mjestu najbjelodanije pokazu-
je da se naziv ‘usia’ i ‘biće’ uzimaju za isto, drugdje za akcidente
– kvalitete, dakako, i kvantitete. Dvostruko je, dakle, značenje ‘usi-
je’: ono općije za koju mu drago bit, i ono uže za ‘usiju’ podmetnu
akcidentima. Nju sâm obrazlaže u tom istom 13. poglavlju, dakako
navodom zašto se kvantiteta naziva ‘usia’: »U izrijeku, naime, koji
kaže ‘što je nešto’ ima i ono ‘koliko nešto jest’.«
Osimtoga, u 1. poglavlju 4. knjige, prihvaćajući za biće
τὸ τὶ ἐστὶ
,
‘ono što nešto jest’, uporabio je nazivak ‘usia’: »No, o biću naprosto,
kao ni o biću kao biću, niti o njegovom ‘što jest’ ništa ne govore«; i od-
mah nadodaje: »Stoga je bjelodano da ne postoji dokaz za ‘usiju’ niti
za to ‘što jest’.« Na tom semjestu ‘usia’ jasno uzima za biće i za svaku
onu stvar koja se rijekom ‘što je nešto’, a to će reći određenjem, može
razlagati. Svako pak biće, pod kojom god bilo kategorijom, objašnja-
va se određenjem; pokazuju to odredbe gibanja, mjesta, vremena i
druge odredbe akcidenata koje se svagdje pojavljuju u Aristotela.
1
ARIST. Metaph. 1088a29; tekst je u grčkom originalu dvojben i Petrić
uzima jedno moguće čitanje.
15
