PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 4.
253
15
5
se on, prema nekima, prvi počeo baviti astrologijom te predviđati
Sunčeve pomrčine i mijene, kako veli Eudem u
Povijesti astrologā
.«
6
Poslije njega astrologom je bio Anaksimandar, njegov slu-
šač, kao što isti prenosi; poslije njega isto tako Proklo nabraja
Hiparha, Kalipa i Eudoksa: neka razmatranja te dvojice Aristotel
navodi u 8. poglavlju 4. knjige
Mudrosti
, te shodno njihovoj pre-
daji broj i planetnih putanja i pokretačkih supstancija slažući se s
njima određuje. Također priznaje da ni sam nije bio jako vješt toj
znanosti, i to ovim riječima koje su na ovom mjestu: [227] »Koli-
ko ih pak ima, o tome sada, poradi razumijevanja onoga, recimo
što tvrde neki matematičari, kako bismo uzmogli umom pojmiti
neku određenu mnoštvenost; od ostaloga pak nešto nam je sami-
ma tražiti, a za nešto pitati u istraživača tih stvarī: smatraju li oni
koji proučavaju te stvari nešto izvan ovoga sad rečenoga, treba
cijeniti oba [mišljenja], no poslušati valja vrednija.« Kako u toj
svezi glede poznavanja tih stvari upućuje na druge, a ne na sebe,
svakako je s njima suglasan.
Glazbu Aristotel nije otkrio
[na margini]
Glazbu pak, iako se njome pozabavio u jednoj knjizi, ipak nije
on izumio, jer on svakako kao najstarije glazbenike u 1. poglavlju
2. knjige
Fizike
, kako mi kažemo – imenuje Frinida i Timoteja, a
Platon Damona i druge te Plutarh ine nebrojene. Nju su na ču-
desan način unaprijedili pitagorovci, tako te Boetije i za Pitagoru
6
Usp. Diogen Laertije I 23 9–12, 11 A 1: Θάλης δοκεῖ δὲ κατά τινας
πρῶτος ἀστρολογῆσαι καὶ ἡλιακὰς ἐκλείψεις καὶ τροπὰς προειπεῖν͵ ὥς
φησιν Εὔδημος ἐν τῇ Περὶ τῶν ἀστρολογουμένων ἱστορίᾳ.
10
20
