PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 3.
197
25
10
5
nije izvrsnije nego vidjeti, pa da iz toga slijedi kako razumijeva-
nje nije ono najbolje. Treće: Ako bi bilo najizvrsnije sama sebe
razumijevati, da bi razumijevanje bilo razumijevanjem razumije-
vanja. Nakon toga pridodaje i sedmu dvojbu: ako je razumijevati
drugo nego bivati razumijevan, kod kojega od toga dvoga jest
ono najbolje? Jer i nije isto biti za razumijeće i za um. Čini se da
ovu dvojbu razrješuje time što su u formi motrenja sama stvar
i razumijeće, pa će stoga u stvarima koje nemaju materiju ra-
zumljena stvar i um biti isto. Nakon ove je osma dvojba: je li ono
što se razumijeva složeno? I rješava ju time da je sve što nema
materiju nedjeljivo. Nešto slično tomu ima i u
Maloj
E
tici,
17
15.
poglavlje, 2. knjiga, pod Božjim imenom, kao nešto što običavaju
iznositi drugi: »Ima, naime, neki govor ovako izrečen o Bogu:
Kad već Bog ima sva dobra i samodostatan je, što će činiti? Neće,
naime, spavati; i što će, veli, vidjeti? Ovo je, naime, ono najljepše
i najnavlastitije: što će, dakle, vidjeti? Ako bi, naime, drugo nešto
vidio, vidjet će nešto bolje od sebe sama. No bezumno je to da
išta drugo bude bolje od Boga. On će, dakle, ugledati sama sebe.
No bezumno je, jer i čovjeka koji sama sebe motri korimo kao
smušena; bezumno je dakle«, kaže, »bude li Bog onaj koji sama
sebe promatra. To, dakle, ‘Ako bi Bog vidio’ neka se zanemari.«
Čini se da je i te dvojbe ovamo od drugih skupio.
U posljednjem poglavlju one knjige mnogo toga niže protiv
prirodoznanaca i matematikā; ovo je ona nekolicina dogmatskih
stvari koje ovise o toj dvojbi: »Na koji, naime, od dvaju načina
narav sveukupnosti ima ono dobro i ono najbolje?« Kao nešto
odvojeno po samome sebi postojeće, ili kao u red stvarī uvršte-
17
Malom Etikom
Petrić naziva spis čiji je uvriježeni naslov
Magna Mo-
ralia
. Otkud taj neobičan naziv objašnjava Petrić u prvom svesku
Peripate-
tičkih rasprava
(str. 48–49): radi se o tomu da je, prema Petrićevu mišljenju
ta
Etika
zapravo svojevrstan sažetak i uvod prije nego cjelovit spis (»Neque
enim nomen illud, Magna, illis parvis, atque epitomis congruit et si quid
Aristoteles filio scripsit , epitomen potius, atque synopsimmorum foelicita-
tisque, quam diexodicam doctrinam scripsit. […].« Usp. također str. 25: »At
Ethici duo magni titulo hoc, ipsi rei et tractationi contrario, in suspicionem
veniunt, cum Parva potius Ethica, quammagna appellari deberent.«).
Magna
Moralia
kraća je od ostalih dviju Etika.
15
20
