PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 3.
185
5
Hermes također [piše] u
Petoj
knjižici
: »[…] i spašavatelj
bićā.« Aristotel pak to donosi: »Kakav je pak životni tijek, onaj
najbolji, nama u kratku trenu, takav je njemu u vremenu« – to je
kao neki opis Božjega blaženstva. Da ono u Bogu jest po biti Her-
mes ustvrđuje u
Razgovoru
uma
: »Dobro pak, lijepo, blaženstvo
i mudrost Bogu su kao bit.« A i Platon u 2. knjizi
Države
: »Ali
dakako da Bog i ono što je Božje imaju sve na najbolji način.« Ra-
zjašnjenja su te misli u onome što Aristotel nadovezuje: »Budući
da je djelovanje u ovoga užitak a motrenje najveća milina i ono
najbolje […].« Riječi pak što slijede: »A život također postoji« i
»On je pak djelovanje, a djelovanje, ono samo po sebi, njegov je
život, najbolji i vječan« – dijelom se slažu s riječima što smo ih
upravo naveli iz Hermesa o tome da je Bog
ἐνέργεια
, djelovanje,
i s onim što isti Hermes u
Poimandru
piše o ocu i sinu-riječi na ovaj
način: »Jer njihovo je jedinstvo život« i »Um je uistinu Bog, koji
postoji kao muško-žensko, kao život i svjetlo«, kao i: »on postojeći
kao život i priroda […]«; i mnogo drugoga tomu sličnoga. Opisu-
jući pak Boga, Aristotel nadodaje: »A kažemo da je Bog životinja,
10
15
