PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 7.
433
10
5
se prvog u-postojećeg <nešto> sastavlja
31
; treba, dakle, ući u mješa-
vinu tako da se sjedini s ostalim u-postojećim. Mješavina je, kaže
učitelj, ujedinjavanje promjenljivog
32
; a može ujedinjavati samo
tako da ga prvo približi, zatim dodirne, dotičući ono djeluje i
trpi, djelujući i trpeći mijenja se, a promijenjeno ujedinjuje se s
drugima. To je nauk <njihova> prvaka u 1. knjizi
O nastanku
.
Nužno je, dakle, ako se želi ovamo približiti, da se pokrene
s mjesta, siđe sa svoje sfere, da se spusti k onome što treba po-
miješati; a sve ono što treba pomiješati na zemlji je i u vodi, po
predanju učitelja; u zraku je samo nesavršeno <ono što treba po-
miješati>, u nebu nikakvo; zrak, voda i zemlja smješteni su ispod
one vatre, nužno je, dakle, da ta vatra siđe, ako se želi miješati s
ostalima. A kako silazi? Da li vrši nasilje nad svojom prirodom,
sama nad sobom? Po svojoj prirodi, kaže Aristotel, kreće se pre-
ma gore. Na koji će se, dakle, način kretati da bi se ono donje
miješalo? Po naravi ili silom prisiljena? Ništa se, naime, ne kreće
nijednim drugim kretanjem, osim ako nam neki novi Simplicije
ne izmisli ono:
u skladu s prirodom
.
Priznajmo za sada tu izmišljotinu i pitajmo tvorca, da li vatra
to čini svojevoljno ili poticajem nekog drugog? Ako sama vlasti-
tom voljom, tada će vatri biti dano promišljanje, izbor, razbor,
duša. Sve to je učitelj poricao svim elementima. Dakle, potica-
jem drugoga. Da li silom prirode koja predviđa, da li razborom
i poticajem neba? Tvrdio je Simplicije i drugi aristotelovci da ne-
besko kruženje sa sobom povlači i sferu vatre i dio zraka koji je
iznad najviših planina i da ih vrti u krug. To su kretanje zvali
u
skladu s prirodom
, premda to ne dopušta i suprotstavlja se uči-
telj koji je u 3. knjizi
O nebu
ovako napisao: »Premda su mnoga
<kretanja> mimo prirode, u skladu s prirodom je jedno. Naime
u skladu s prirodom je jednostavno <kretanje>, mimo prirode
pak svako <pokretljivo> ima u sebi mnoga <kretanja>.« Ovim će
se riječima uistinu odbaciti Simplicijeva izmišljotina kao poba-
31
Nema grčkog i nije pisano kao citat, ali jest citat. Usp.ARIST. Metaph
1014a.26–27: Στοιχεῖον λέγεται ἐξ οὗ σύγκειται πρώτου ἐνυπάρχοντος
ἀδιαιρέτου.
32
Usp. ARIST. GC 328b.22: ἡ δὲ μίξις τῶν μικτῶν ἀλλοιωθέντων
ἕνωσις.
15
20
25
30
