Franciscus Patricius: Discussionum peripateticarum tomus quartus (Liber VI-X) - page 91

PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 7.
425
20
15
25
5
30
No zašto se plamen uzdiže? Reći će: reci ti razlog! Reći ću:
zato jer se uzdiže isparavanje, njegova majka, kao <i to>, kad se
majka spušta, spušta se i on sam. I kad se ona kreće zakrivljeno
i on se kreće istim kretanjem. Reći ću da su odatle tako različita
kolebanja plamenova u visini. Tako naime i vi <kažete> i vaš
prvak kad je u 1. knjizi
Meteorologije
napisao ovako: »<dvojio bi
netko
23
> da li kao što isparavanje nakupljeno pod svjetiljkama
od gornjeg plamena zapaljuje nižu svjetiljku.«
Neka bude dopušteno po vašem primjeru bezbrižno ovako
obrazlagati: plamen se uzdiže, dakle sfera vatre je gore. Plamen
se spušta, dakle sfera vatre je dolje. Plamen se kreće zakrivljeno,
dakle sfera vatre smještena je zakrivljeno. Zašto, dakle, mislite
da je uzdizanje našeg plamena valjanije obrazloženje, da je sfera
vatre gore, nego što je silazak
leteće zvijezde
, zakrivljeno poskaki-
vanje
žareće koze
, da je sfera vatre dolje i da je također zakrivljeno
u sredini zraka. Reći će: jer je to uzdizanje prirodno, a silazak nije
prirodan. Nipošto to, mudri muževi. Nego, ako bi isparavanje
zvijezda bilo upaljeno prvo od nižeg kraja,
zvijezda
bi se uspinja-
la,
koza
bi se naprotiv kretala zakrivljeno; ako <bi bilo upaljeno>
od suprotnog kraja, upalio bi se dim. Tako naš plamen, ako bi
se dim prvo bio zapalio od gornjeg dijela, jurio bi prema dolje k
drvu, što češće biva i samo po sebi i našim nastojanjem, [446] kad
se dim zapaljuje u gornjem dijelu, kao što od plamička, plamen
juri na svijeću, i na drvo. Tu stvar objasnio je Aristotel na mjestu
upravo navedenom
24
.
Akcidentalno je, dakle, i uzdizanje i silazak i zakrivljenost
plamenova. Stoga nije dopušteno akcidentalnim uzdizanjem
obrazlagati da se sfera vatre nalazi gore. A ako bi bilo dopušteno
<obrazlagati> uzdizanjem, bit će dopušteno također i silaskom –
da je ona dolje, i zakrivljenošću – da je postavljena zakrivljeno.
23
Umetak <dvojio bi netko> očit je iz onog što prethodi Petrićevom
navodu: Usp. ARIST. Mete. 342a.3–5: ἀπορήσειε γὰρ ἄν τις πότερον
ὥσπερ ἡ ὑπὸ τοὺς λύχνους τιθεμένη ἀναθυμίασις ἀπὸ τῆς ἄνωθεν
φλογὸς ἅπτει τὸν κάτωθεν λύχνον.
24
Usp. ARIST. Mete. 342a 3–5.
10
1...,81,82,83,84,85,86,87,88,89,90 92,93,94,95,96,97,98,99,100,101,...314
Powered by FlippingBook